Kardiohirurg i predsjednik Ljekarske komore Aleksandar Mugoša neće dobiti 274.055 eura, koliko je tražio tužbama protiv Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) i Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO) zbog, kako je naveo u tužbi, težeg oblika diskriminacije u oblasti rada i patnji i bola koje je takav odnos prouzrokovao. Njegovu ustavnu žalbu, izjavljenu protiv presuda Osnovnog, Višeg i Vrhovnog suda, kojim su njegove tužbe odbijene, juče je jednoglasno odbio Ustavni sud, cijeneći da Mugoša nije diskriminisan.
Mugoša juče nije želio da komentariše takvu odluku Ustavnog suda.
Mugošina tužba odbijena je kao neosnovana pred tri sudske instance, a juče i pred Ustavnim sudom, što znači da pravdu eventualno dalje može tražiti pred Evropskim sudom za ljudska prava, nakon što je iscrpio sve domaće pravne lijekove.
Osporavanu presudu potvrdilo je vijeće Vrhovnog suda koje su čini Branimir Femić, Dušanka Radović, Rada Kovačević, Radojka Nikolić i Natalija Filipović. Sudije Vrhovnog suda odlučivale su o reviziji izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Podgorici, koja je donijeta 23. februara 2016. godine.
Mugoša je tužbom tvrdio da su KCCG i FZO nad njim izvršili teži oblik diskirminacije zbog „isplate nejednake zarade, odnosno naknade za rad jednake vrijednosti“. Tražio je da ih sud obaveže da mu na ime naknade materijalne štete „zbog izvršenog težeg oblika diskriminacije u oblasti rada“ solidarno isplate iznos od 254.055,46 eura, sa propisanom kamatom i 20.000 eura na ime naknade nematerijalne štete zbog duševnih bolova i patnji „izazvanih težim oblikom diskriminacije u oblasti rada“.
Vrhovni sud je cijenio da je revizija neosnovana.
Pozivajući se na odredbe čl. 2 u vezi člana 16 Zakona o zabrani diskriminacije, Mugoša je zahtjev zasnovao na tvrdnji da su KCCG i FZO nad njim izvršili diskriminaciju usled isplate nejednake zarade u odnosu na njegovog kolegu doktora Aleksandra Nikolića, smatrajući da je on za jednak rad mnogostruko više plaćen po ugovoru od 4. marta 2009. godine. U tužbi je ukazano da je Nikolić, po osnovu tog ugovora, za svaku operaciju isplaćivan po 500 eura. Time je, prema njegovom mišljenju, ignorisano, odnosno omalovaženo njegovo znanje i zvanje, zbog čega je tražio naknadu materijalne štete u visini primanja za svaku obavljenu operaciju kao što je primio i navedeni ljekar za period trajanja ugovora.
– Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je zaposlen kod prvotuženog kao supspecijalista kardiolog u Centru za kardiologiju KCCG. Aneksom ugovora o radu od 23. maja 2010. godine utvrđena mu je zarada po koeficijentu 8,29, uz uvećanje 9,5 odsto po osnovu radnog staža. Prethodno, na osnovu osnovnog ugovora o radu od 16. decembra 2008. godine, tužilac je bio raspoređen na radno mjesto ljekara specijaliste u istom Centru, sa utvrđenim koeficijentom od 8,01, uz uvećanje 6,5 odsto po osnovu radnog staža. Nije sporno da je tužiocu zarada isplaćivana u skladu sa osnovnim i aneskom ugovora o radu – navodi se u presudi.
Nikoliću su, kako je konstatovano, po ugovoru koji je imao sa KCCG isplaćena 554.054,84 eura, a po pravosnažnoj presudi povodom tog ugovora 247.959,32.
Sudovi su naveli da je za utvrđivanje diskriminacije potrebno postojanje uporedive situacije i razlike u tretmanu, odnosno da je neko lice bez valjanog opravdanja tretirano nepovoljnije od drugog. Navedeno je da tužilac mora učiniti vjerovatnim postojanje okolnosti iz kojih proizilazi zaključak da se moglo raditi o diskriminaciji.
– Zlostavljanjem se ne mogu smatrati radnje kojima tužilac nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge zaposlene, koje nijesu imale za cilj povredu dostojanstva, ugleda, časti ličnog i profesionalnog integriteta. Imajući u vidu rezultat dokaznog postupka, i po nalaženju ovog suda, tužilac nije dokazao da su tuženi na bilo koji način prema njemu izvršili akt diskriminacije, niti da je na bilo koji način stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge zaposlene sa ciljem da se na bilo koji način ugrozi njegov lični i profesionalni integritet (omalovaže njegovo znanje i zvanje), kao ni postojanje uslova za građansko-pravnu odgovornost prvotuženog kao njegovog poslodavca za naknadu materijalne i nematerijalne štete – smatrale su sudije.
Ugovor Mugošinog kolege, kako smatraju sudije, ne može predstavljati akt diskriminacije zbog isplate nejednake zarade, jer je ta isplata, kako pojašnjavaju, vršena po posebnom osnovu za preuzete obaveze koje tužilac nema s obzirom na to da takav ugovor nije zaključio.
– Nije u pitanju rad jednake vrijednosti tužioca i doktora Nikolića, budući je ovaj drugi imenovan za direktora navedenog Centra, a od zasnivanja radnog odnosa kod prvotuženog 1. septembra 2008. godine obavlja poslove ljekara supspecijaliste hirurga. Nasuprot tome, tužilac je obavljao poslove ljekara specijaliste, a u 2007/2008. godini bio je na supspecijalizaciji u Beogradu, da bi tek u maju 2010. godine sa prvotuženim zaključio aneks ugovora o radu kojim je raspoređen na poslove ljekara supspecijaliste, ostvarujući zaradu u skladu sa tim ugovorom – navodi se u presudi.
A.O.

Odbačena žalba Vukčevića

Ustavni sud je juče odbio ustavnu žalbu razriješenog člana Savjeta Radio-televizije Crne Gore (RTCG) Nikole Vukčevića. Vukčević je žalbom osporavao odluku Skupštine kojom je, kako smatra, nezakonito razriješen sa te pozicije.
Sud je prethodno odbio žalbe i Darka Ivanovića, razriješenog člana Savjeta Agencije za elektronske medije, kao i Gorana Đurovića iz Savjeta RTCG, cijeneći da su nedopuštene jer nijesu iskoristili sve pravne lijekove.
O ustavnim žalbama u pritvorskim predmetima za „državni slučaj“ sud će se ponovo izjašnjavati, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio potrebnu većinu.