Bračno nevjerstvo, odnosno preljuba najčešći je razlog razvoda crkvenih brakova, a Crkva je u prošloj godini razvela 40-ak bračnih zajednica sklopljenih pred Bogom. To je za „Dan” kazao paroh 16. podgoričke parohije, protojerej Predrag Šćepanović, diplomirani ekonomista i master teologije.

Razvod crkvenih brakova drastično je manji od raskida građanskih bračnih zajednica, kojih je za deset mjeseci prošle godine bilo čak 598. Mjesečno se u Crnoj Gori rastavi oko 50 građanskih brakova.

Šćepanović kaže da je za Crkvu svaki razvod braka i prekid bračne zajednice posebno bolan.

– Dešavalo se da se bračni drugovi koji su razveli crkveni brak, u međuvremenu i uz pomoć sveštenika izmire, upute molbu Crkvenom sudu Mitropolije crnogorsko-primorske i visokopreosveštenom mitropolitu Amfilohiju i da se po njegovom blagoslovu osnaži bračna zajednica što je za Crkvu velika radost. Dobija se blagoslov i prilika da se sve ono što je bilo ružno zaboravi, i da se sa pomoću Božijom, a na radost djece koja najviše pate zbog razvoda, porodica ponovo bude zajedno – objašnjava on.

Govoreći o razlozima zbog kojih najčešće dolazi do razvoda crkvenog braka, Šćepanović navodi da je bračno nevjerstvo, odnosno preljuba najčešći razlog.

– Ali i to što se bračni odnosi trajno poremete i, nažalost, među supružnicima dođe do potpunog prestanka komunikacije a, nažalost, i do otvorene mržnje. Za Crkvu, po riječima Hristovim u Svetom pismu, jedino je preljuba (bračno nevjerstvo jednog od supružnika) razlog razvoda braka. Međutim, Crkva kao duhovna majka ovog naroda sa tugom mora da konstatuje i prestanak ljubavi i najosnovnije komunikacije između supružnika, gdje najviše djeca pate zbog bračnih svađa. U tim slučajevima Crkva, poslije razvoda građanskog braka, poslije molbi i apela sveštenika da se bračni drugovi izmire, u krajnjim situacijama gdje je to nemoguće, biva primorana da konstatuje prestanak bračne zajednice, a samim tim i crkvenog braka, koji prestaje da važi – pojašnjava protojerej Šćepanović.

On ističe da je Crkva odbila malo zahtjeva za razvod braka.

– Crkva razvodi samo one brakove gdje bračni drugovi više vremena ne žive zajedno, gdje ne postoji nikakav razgovor među bračnim drugovima i gdje postoji trajna netrpeljivost među njima – naglašava on.

Na pitanje da li su mladi i građani koji svoju ljubav žele da krunišu pred Bogom svjesni šta znači crkveni brak, Šćepanović pojaš da su djelimično svjesni, ali da bi uvođenje vjeronauke u škole uticalo na svjesnost ljudi o značaju svetinje braka.

Sagovornica „Dana”, koja je razvela crkveni brak, kaže da se za to odlučila u momentu kada je donijela odluku da se razvede i građanski.

– Intimno, više mi je značila zajednica koju smo sklopili pred Bogom nego građanski brak, pa mi je stoga i razvod braka sklopljenog u Crkvi izuzetno značio. Prije podnošenja zahtjeva za razvod crkvenog braka, u više navrata sam se savjetovala sa svojim tadašnjim duhovnikom, a nekoliko puta sam razgovarala i sa vladikom. Crkveni velikodostojnici ne zagovaraju opciju razvoda crkvenog braka, pa su se savjeti, u najvećem broju slučajeva, odnosili na to da se supružnicima savjetuje molitva, post, strpljenje, a posebno kada bračni parovi imaju djecu, što je moj slučaj – kazala je ona u razgovoru za „Dan”.

Kako kaže, potrudila se da ispoštuje sve savjete koje je dobila, ali kako i dalje nije odustala od svog nauma, započela je proceduru razvoda. Smatra da Crkva nema pravo da supružnicima koji ne žele da ostanu zajedno zabranjuje pravo na razvod.

– Ukoliko Crkva ne bi dozvolila razvod, to bi se u javnosti moglo pogrešno protumačiti kao prihvatanje ili prećutkivanje bluda, s obzirom na to da smatram normalnim da ljudi nakon razvoda nastave svoje živote i da imaju pravo na novu vezu ili drugi brak – ističe ona.

Kako kaže, procedura crkvenog razvoda podrazumijeva da onaj koji inicira razvod braka treba da podnese zahtjev lokalnom svešteniku, u parohiji kojoj pripada.

– Nakon toga, sveštenik poziva drugog supružnika, upoznaje ga sa tim zahtjevom i od njega traži izjašnjenje. Te dvije izjave se upućuju crkvenom sudu, koji se sastoji od više sveštenika i oni na osnovu toga odlučuju o razvodu. U mom slučaju tužba je glasila da želim da razvedem brak zbog nedostatka ljubavi, razumijevanja i poštovanja, kako sa jedne, tako i sa druge strane. Moj bivši suprug se sa tim saglasio i izjasnio da sebe smatra krivim zbog toga što je došlo do razvoda. Crkveni sud nas nije pozivao na bilo kakva suočavanja ili dodatna izjašnjenja, i nakon nekog vremena, možda mjesec ili dva, poštom sam dobila presudu crkvenog suda koji je donio odluku da se brak razvodi. Pravo na žalbu bilo je 14 dana. Na presudu se nijesmo žalili – objasnila je naša sagovornica.

Ona dodaje da je Crkva razvela njen brak nakon što je razvod i zakonski okončan u sudu.

– Razvod mi je bio izuzetno značajan iz razloga što bih da to nijesam tako uradila, cijelog života imala osjećaj da živim u grijehu i da radim nešto pogrešno – zaključuje naša sagovornica.

A.O.

---

Riječi blage, argumenti jaki
Paroh 16. podgoričke parohije Predrag Šćepanović savjetuje mladima da se vole, da jedno drugom budu sve, da su im po riječima Svetog patrijarha Pavla „riječi blage, a argumenti jaki”.

– Čineći to, stići će ih Božiji blagoslov i sreća, kako na Zemlji, tako i u Carstvu Nebeskom, gdje Bog daje vijence pobjede onima koji očuvaju supružansku vjernost – poručuje on.

Kako kaže, u Hramu Hristovog vaskrsenja, ali i u drugim hramovima u Crnoj Gori, sveštenici obavljaju predbračne ispite i objašnjavaju značaj svete tajne braka, blagoslov i radost koju Bog šalje supružnicima koji su vjerni jedni drugima, ali i iskušenja egoizma i drugih grehova koji prijete da razore crkvenu zajednicu.



”Bog daje vijence pobjede onima koji očuvaju supružansku vjernost, poručuje protojerej Predrag Šćepanović