Najavljene izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI) su još jedan korak unazad, jer su i postojeća zakonska rješenja krajnje ograničavajuća, a izmjene i dopune koje bi bile eventualno usvojene tek bi dale rigidan pristup, smatra Boris Marić, izvršni direktor Centra za građanske slobode (CEGAS). Kako navodi, CEGES je sačinio rad o efikasnosti i djelotvornosti upravnog postupka, u okviru istoimenog projekta, gdje se ukazuje kako je namjera zakonopisca da uvede institut zloupotrebe prava u SPI krajnje upozoravajuća.

– Tu imamo nekoliko posledica. Prvo priznanje uprave da nije u mogućnosti ispratiti primjenu upravnog postupka na način kako je to propisano. Drugo, uvoditi princip zloupotrebe prava u zakon koji treba da podstiče kontrolu vlasti, jača društvenu debatu i o vrlo neprijatnim pitanjima po vlast i društvo, krajnje je antidemokratski i antipatriotski. I treće je manevar da i ako kroz pritisak NVO i mediji uspiju da onemoguće ovakve izmjene i dopune, ostaje sadašnje rješenje koje je takoođe krajnje birokratizovano i antidemokratsko – naveo je Marić za „Dan”.

Smatra da se moramo boriti za upravni postupak sa jasnim odredbama usmjerenim na jednostavno i brzo ostvarivanje prava.

Marić kaže da je upravni postupak uvijek imao solidnu normativnu osnovu i mnogo problema u praksi, mada reformski procesi nijesu uspjeli da značajnije unaprijede praksu postupka koji je za građane najprisutniji.

– Upravni postupak je noseći odnos između građanina i države i upravo kroz njega se najbolje može ocijeniti koliko je država uspjela da postane servisno orijentisana prema građanima, bilo da im omogućava korišćenje prava ili utvrđuje obaveze. I danas se kroz karakter mnogih upravnih postupaka država pojavljuje kao suveren, mehanizam koji u svakom trenutku može upotrijebiti neki vid sile. Nikako da se shvati izvor suvereniteta koji leži u građaninu, a ne u državnom organu. Da organ upravne procedure mora sprovoditi u duhu servisa, stvaranja osnove da se građanin osjeća sigurno i da mu je jasno šta su njegova prava i obaveze. Naprotiv, danas imamo veliki broj upravnih postupaka koji nepristojno dugo traju i obesmišljavaju potrebu i pravo građanina da pred organima uprave dobije ono što mu pripada – ukazao je Marić.

Na pitanje koji su to drastični primjeri na kojima se vidi loš rad uprave, Marić je rekao da samo treba uzeti postupke za slobodan pristup informacijama, ili postupke u procesu restitucije, da bi se vidjelo prisustvo parcijalnih interesa.

– U tome se jasno vidi razlog usporavanja reforme, istrajavanje na rigidnosti pojedinih upravnih postupaka. Prisustvo političkog uticaja je posebno vidljivo u „škakljivim” postupcima traženja slobodnog pristupa informacijama. Tako dolazimo do prakse u kojoj se pojedini zahtjevi za SPI rješavaju godinama ili se u sred postupka na traženi akt zalijepi klauzula tajnosti, što je tek posebna priča. Civilni sektor vodi decenijsku borbu za uspostavljanje evropskih standarda u ovoj oblasti, za uklanjanje namjerno postavljenih birokratskih prepreka – upozorio je Marić.

Smatra da smo svjedoci brojnih opstrukcija SPI i izbjegavanja davanja informacija od posebnog javnog interesa.

– Možemo navesti informacije u vezi sa autoputem, određene privatizacione procese, funkcionerske stanove i drugo – istakao je Marić.

M.V.

---

Dužina trajanja postupka veliki problem
Marić kaže da dužina trajanja upravnih postupaka u pojedinim slučajevima već decenijama predstavlja problem za građane.

– Posebno je loš indikator da u ne malom broju slučajeva dužina trajanja postupka zavisi od diskrecione procjene postupajućeg službenika u kojoj često ima političke, lične, pa i nestručne pozadine. Sud u Strazburu je osvjetlio problem kršenja principa suđenja u razumnom roku kada su upravni postupci u pitanju. Kroz izvještaje i prezentacije odluka suda u Strazburu, ovaj problem sistematizovala je i učinila dostupnim Kancelarija zastupika, što je dobar primjer – kazao je Marić.