Uprava za statistiku (Monstat) u 14 crnogorskih gradova zabilježila je negativan migracioni saldo, odnosno veći broj odseljenih nego doseljenih građana, a u tome prednjače uglavnom gradovi sa sjevera. Grad iz kojeg se najviše seli je Bijelo Polje, u kojem je broj odseljenih za 185 veći od doseljenih. Ta brojka je visoka i u Nikšiću i iznosi 99, a slijede Pljevlja 72, Berane 63, dok je u primorskom Herceg Novom broj odseljenih za 32 veći od broja doseljenih.

Negativan migracioni saldo je i na Žabljaku, i u tom gradu koji je turistički centar sjevera doselilo se 18, a odselilo 29 građana. Iako taj grad ima izvanredne potencijale, u njemu je i prirodni priraštaj negativan i iznosi minus 15.

Predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević ocjenjuje da je negativan prirodni priraštaj u kombinaciji sa odlivom radno sposobnog stanovništva fundamentalni problem čitave države. Smatra da opštine te probleme ne mogu ponaosob same riješiti, već da je potrebna strategija na nacionalnom nivou.

– Lokalna uprava čini sve što je u njenoj moći da mladima omogući uslove za pristojan život u svom gradu. U poslednjih nekoliko godina uspjeli smo da dovedemo značajne kompanije u Žabljak, što je dovelo do otvaranja novih radnih mjesta. Značajan broj mladih i perspektivnih ljudi je zaposlen u javnim službama i preduzećima. Radili smo na stambenom zbrinjavanju zaposlenih u lokalnoj upravi. Skoro je završena izgradnja stambene zgrade Sindikata Uprave policije. Izgradnjom sportske infrastrukture, kao i brojnim kulturnosportskim sadržajima pokušavamo da obogatimo društveni život mladih. Od prošle školske godine, Opština finansira nabavku udžbenika za sve učenike osnovnih škola sa teritorije Žabljaka. Tako će biti i ove godine. Stipendiramo uspješne studente iz našeg grada. Ulaganjem u poljoprivredu, za šta imamo veliku podršku resornog ministarstva, pokušavamo da omogućimo ljudima da ostanu na svojim ognjištima – izjavio je Vukićević.

Na drugoj strani građanski i ekološki aktivista Koalicije za održivi razvoj iz NVO Breznica Milorad Mitrović kaže da je pustošenje i eksploatacija prirodnih resursa po sistemu najsiromašnijih zemalja Latinske Amerike ili Afrike, gdje kolonijalne vlasti odnose sve sa jednog prostora ne vodeći računa o domicilnom stanovništvu, odnos koji trpe građani sjevera Crne Gore, prije svega Pljevalja.

– Kada dolazite u Pljevlja lako ćete uočiti da je desna kolovozna (asfaltna) traka koja vodi iz Pljevalja u bilo kom pravcu potpuno deformisana i ulegnuta dok je druga traka koja vodi ka Pljevljima potpuno ravna. To znači da se iz Pljevalja pod teretom sirovina koje se odvoze ulegao asfalt, dok je druga traka ravna, što znači da se u Pljavlja vraćaju samo prazni kamioni. Kao što nam odlaze sirovine, tako nam idu i ljudi i, u kombinaciji sa negativnim prirodnim priraštajem i migracijama, Pljevlja polako ali sigurno postaju pusta zona, kao Černobilj – ističe Mitrović.

Upozorava da će migracija stanovništva iz ruralnih područja u gradove dovesti do slabljenja ekonomije, zavisnosti od drugih zemalja i siromaštva.

– Očigledno je da su donosioci odluka sve ove godine samo nijemo posmatrali dešavanja migracije stanovništva, pa se bojim da je za svaku ozbiljnu i promišljenu akciju sada kasno – kaže Mitrović.

M.S.

---

Pusta sela
Mitrović ukazuje da danas imamo brojna sela na području Pljevalja koja nemaju nijednog stanovnika, kao što imamo preko 50 sela koja imaju samo po jednog mještanina.

– Dakle, evidentan je trend odumiranja cijelog jednog područja. Pljevaljska sela su nekada imala sve sadržaje, škole, ambulante, pošte, prodavnice, otkupne stanice, veterinarske ambulante, stočne pijace, sale, a danas je sve to ruševina. Danas satima možete ići selima iz jednog u drugo i nećete sresti nijednog čovjeka. Visoravni i pašnjaci su zarasli u nisko rastinje i šipražje, a nekada uređenim šumama danas ne možete ni proći – dodaje Mitrović.


Mladi u egzistencijalnoj krizi
Građanski aktivista iz Bijelog Polja Denis Mekić ocijenio je da se većina mladih ljudi sa sjevera Crne Gore nalazi u egzistencijalnoj krizi, te da su prinuđeni da idu i van države zbog teške ekonomske situacije na sjeveru.

– Više i ne igra ulogu to da li su i kako završili svoje školavanje na nekim prestižnim univerzitetima, postigli određene kvalifikacije i vještine, jer ne mogu upravo zato što su se godinama trudili i ulagali u sebe pronaći sebe i svoju vrijednost na tržištu rada. U privatnom sektoru su jako male plate, i privrednici osiguravaju samo na minimalac. Dosta njih i ne osiguravaju jer su time radnici primorani da prihvate takve uslove kako bi zadržali svoj posao. Dakle takve male plate ne omogućavaju da nešto viška uštede kako bi sebi obezbijedili osnovne uslove za osnivanje svoje porodice, ili neku održiviju budućnost za sebe. Dok znamo da u javnom sektoru trideset godina, zbog sistema namještanja i nepotizma ili zbog političke podobnosti, svi ti naši mladi koji vrijede i čija su znanja i vještine prepoznati ne mogu naći svoje mjesto zbog onih kojih su manje komptentni i ubačeni od nekoga i zbog nečega na ta mjesta – zaključuje Mekić.