Zbog duševnih i poremećaja ponašanja, u 2016. godini hospitalizovano je 1.921 dijete dobi do 19 godine života, dok su u ovoj godini na liječenje upućena 223 mališana, navodi se u Izvještaju o mentalnom zdravlju djece Zaštitnika ljudskih prava i osnovnih sloboda. Analizom je utvrđeno da djeca koja imaju mentalne smetnje ne ostvaruju pravo na potpunu, adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, što je u suprotnosti s međunarodnim i nacionalnim propisima.
Zbog ovih poremećaja kod djece, u 2016. godini ostvareno je 786 posjeta izabranim doktorima.
– Na osnovu podataka iz informacionog sistema PZZ, broj novoevidentiranih pacijenata u 2016. godini sa dijagnozom iz grupe – duševni i poremećaji ponašanja: kod djece od 0 do14 godina je 778, kod djece od 0 do19 godina je 1016 – navodi se u izvještaju objavljenom povodom 20. novembra – Međunarodnog dana djeteta.
U Kliničkom centru Crne Gore od januara do novembra ove godine pregledano je 278 pacijenata, a na liječenje su upućena 223 djeteta.
– U Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora „Đorđe Kostić“ u Beogradu upućena su 192 djeteta. U Institut za mentalno zdravlje „Laza Lazarević“ u Beogradu upućena su 24 djeteta. U Kliniku za neurologiju i psihijatriju za djecu i omladinu Kliničkog Centra Srbije upućeno je četvoro djece. U Kliniku za psihijatriju „Dr Dragiša Mišović“ troje djece – piše u predstavljenom izvještaju.
U izvještaju se navodi da je analizirajući postojeće stanje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, zaštitnik primijetio veliku razliku u prostornoj i materijalnoj opremljenosti centara za djecu s posebnim potrebama i konstatovao da su deficitarni u gotovo svakom centru, osim u Bijelom Polju.
– Zaštitnik smatra da djeca u sistemu zdravstvene zaštite treba da imaju garantovane, makar jednake, ako ne i bolje uslove za ostvarivanje neophodnih usluga i tretmana u odnosu na punoljetne pacijente. Stoga, prostorna rješenja centara za djecu s posebnim potrebama treba da budu usklađena sa brojem tretmana koji se ostvaruju i koncentracijom djece koja koriste usluge centra – ocijenio je zaštitnik.
Navedeno je da se stiče utisak da centri imaju različitu praksu u komunikaciji i saradnji s ostalim službama zaštite, pa ne postoji standardizovana procedura praćenja djece/beba koja su rođena u riziko trudnoćama, već to zavisi od postupajućeg neonatologa, kao i od senzibiliteta samog roditelja.
– Nije ustanovljena obaveznost praćenja djeteta u prvoj godini života, što ne odražava kvalitetnu prevenciju, ranu dijagnostiku a onda i adekvatnu intervenciju – utvrdio je ombudsman.
Analizom je utvrđeno da su najzastupljenija oboljenja djece, koja su na tretmanima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti: govorno-jezičke smetnje (dislalija, disfazija, mucanje), intelektualne smetnje (laka, umjerena i teška duševna zaostalost), kombinovane smetnje (cerebralna paraliza, razni sindromi), pervazivne smetnje, senzorne smetnje, poremećaji raspoloženja, hiperkinetički poremećaji, poremećaji ponašanja, epilepsija i mnogi drugi.
– Prema raspoloživim analizama, može se zaključiti da dosadašnja efikasnost centara za mentalno zdravlje u pogledu kvaliteta i spektra pružanja usluga u zajednici nije odgovorila prvobitnoj namjeni. Naime, i dalje se psihijatrijska služba na nivou Crne Gore dominantno oslanja na bolnički tretman pacijenata, ne pružajući veliki broj neophodnih usluga u zajednici i konkretna rješenja za korisnike na višegodišnjem bolničkom liječenju. U okviru postojećih zdravstvenih ustanova na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite nije predviđeno tretiranje djece koja imaju poteškoće s mentalnim zdravljem, niti postoje kadrovski i stacionarni uslovi za tretiranje ove kategorije. Zaštitnik smatra da ova situacija predstavlja ozbiljan problem u sistemu zdravstvene zaštite maloljetnika koji imaju poteškoće s mentalnim zdravljem i da je to u suprotnosti sa svim međunarodnim standardima koji se odnose na zdravstvenu zaštitu djece – upozorio je zaštitnik.
Naglašeno je da u Crnoj Gori ne postoji institucija koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece, niti kadar sa završenom specijalizacijom iz te oblasti.A.O.

Nemaju adekvatnu zaštitu

Ombudsman Šućko Baković kazao je na konferenciji da se o mentalnom zdravlju djece u Crnoj Gori malo govori.
– Smatramo da bi pažnju naročito trebalo usmjeriti ka unapređenju mentalnog zdravlja kroz prevenciju određenih mentalnih poremećaja u periodu djetinjstva, s ciljem očuvanja mentalnog zdravlja u budućnosti – izjavio je Baković.
Upozorio je da djeca koja imaju mentalne smetnje ne ostvaruju pravo na potpunu, adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, što je u suprotnosti s međunarodnim i nacionalnim propisima.
Zamjenik zaštitnika za oblast prava djeteta Snežana Mijušković ocijenila je da su problemi mentalnog zdravlja djece i adolescenata često praćeni drugim problemima poput nezaposlenosti u porodici, problemima u školi i u porodičnim odnosima, devijantnim ponašanjem i zloupotrebom psihoaktivnih supstanci ili alkohola. Ona smatra da ovako širok spektar različitih stanja i poteškoća zahtijeva angažovanje još stručnjaka različitih profila koji bi obezbijedili kontinuirano praćenje i podršku kako djetetu tako i samoj porodici.
Mijuškovićeva je kazala da informacioni sistem ne omogućava pedijatrima elektronsku evidenciju pregleda i tretmana za djecu uzrasta od 15 do 18 godina.
– Iako svjestan činjenice da su adolescenti zbog psihofizičkog razvoja posebna uzrasna kategorija, zaštitnik je iznenađen praksom da njih tretiraju isključivo specijalisti za odrasle i da je upitna evidencija njihovog tretiranja – naglasila je Mijuškovićeva.