Dosadašnja praksa pokazuje da su određene interesne grupe iznad države i da su jednostavno nedodirljivi, naročito za inspekcijske organe, dok se tužilaštvo doživljava kao da ga nema, poručio je u razgovoru za „Dan” direktor Ekološkog pokreta „Ozon”
Aleksandar Perović. Nakon što su za manje od mjesec drastično ugrožena dva područja pod Unesko zaštitom – brdo San Đovani iznad Kotora i rijeka Tara, Perović poručuje da je reakcija nadležnih institucija u ovim slučajevima bila suštinski neprihvatljiva.
– Ma koliko se pozivali na (ne)nadležnosti, jer bi, da je pravne države i sistemske podrške, odgovorni za devastaciju bili adekvatno kažnjeni, čime bi se poslala jasna poruka da donosioci odluka prepoznaju vrijednost svjetske baštine. Ovako svima koji poznaju problematiku jasno je da se deklarativnim odnosom prema nečemu što Crnu Goru promoviše na najbolji mogući način, zapravo štite privatni interesi onih koju su odgovorni za devastaciju, ekološku i ekonomsku štetu čije su posledice dugoročne, a da je javni interes potpuno nebitan – poručio je Perović za „Dan”.
Cijeni da, izgleda, da se i Unesko, kao i sve relevantne međunarodne institucije u Crnoj Gori, uklopio u okruženje, te da uprkos kritičkim izvještajima i preporukama izostaje nešto čime bi se konkretno poslala jasna poruka donosiocima odluka da je svjetska baština nešto što je od globalnog značaja i samim tim iznad njihovih privatnih ambicija.
– Dok se ne stvori takva praksa, i te međunarodne institucije urušavaju i svoj ugled i smisao – smatra on.
Perović je mišljenja da otvaranje poglavlja 27 nije donijelo ništa novo, te da su se ostvarile njihove sumnje da ne postoji politička volja ni kod EU da izvrše pritisak na Vladu Crne Gore da konačno počnu sa efikasnom i neselektivnom primjenom politike.
– Sami slučaj brutalnog devastiranja rijeke Tare i njenih pritoka, nastavak okupacije riječica i potoka društveno štetnim projektima mHE, krivolov na Skadarskom jezeru i mnogo toga još, najbolji su pokazatelj bahatosti režima koji nije navikao na ništa drugo do diktature. Otimanje najvrednijih prirodnih resursa od naroda, nastavio se i nakon otvaranja poglavlja 27. Posebno je porazno da se potencijalna NATURA 2000 područja, poput Sinjajevine, koriste za vojne svrhe, umjesto da se poštuju principi održivog razvoja. Poglavlje 27 nikad neće biti zatvoreno dok su na vlasti strukture koje su od prirode i ljudi navikle samo da besomučno otimaju – ocijenio je Perović.
Poručuje da je potrebno da se napravi jasna strategija kako da se poglavlje vodi i kojom dinamikom je moguće, na najbolji način, dovesti ga do zatvaranja. Perović smatra da je stanje u pojedinim oblastima životne sredine mnogo gore nego 1991. godine kada je Crna Gora proglašena ekološkom državom.
A.O.
Plaćanje plastičnih kesa pokazatelj neshvatanja potrošačkih pravaGovoreći o masovnoj upotrebi plastičkih kesa i ambalaža i dalje u Crnoj Gori, Perović smatra da je Zakon o uprljavljanju otpadom potrebno što prije inovirati i prilagoditi ga savremenim trendovima.
– Kese se prodaju a da se samo rijetki zamisle zašto plaćaju taj ekološki štetni proizvod, pa je jedina nada da se razvijanjem, ne samo ekološke, već i građanske svijesti, zaustavi taj vid otimačine, što bi uz prestanak plaćanja neustavno nametnutog troška na računima za struju za male hidroelektrane i vjetroelektrane, bio indikator shvatanja potrošačkih prava – rekao je on.
Kako dodaje, cirkularna ekonomija ambalažni otpad prepoznaje kao vrijedan resurs, što bi uz zakonsku obavezu produžene odgovornosti proizvođača trebalo biti formula kako da se, od trenutno izraženog i naizgled nerešivog problema, pametnim upravljanjem otvore zelena radna mjesta i na taj način unaprijedi ekonomija.
– Ali i tu, ako realno posmatramo stvari, itekako nedostaje i znanja, i sposobnosti i odlučnosti, jer su i tu u domenu sive ekonomije određene interesne grupe koje se bave ekokriminalom, što bi naš narod rekao „stavile šapu” – smatra on.
)){kind=small}
