Kada je u državnoj fabrici „Radoje Dakić” došlo do blokade računa na iznos od 11 miliona eura, Poreska uprava se sjetila da uvede stečaj, a samo godinu dana nakon stečaja, stečajna uprava preduzeća ponudila je na prodaju cjelokupnu imovinu fabrike za 66,5 miliona eura. Bivši radnici, danas povjerioci, bunili su se zbog procjene vrijednosti imovine fabrike od 66,5 miliona eura jer je ta cijena, kako smattraju, ispod tržišne. U pitanju je, kako su naveli, zemljište na najatraktivnijoj lokaciji u Podgorici, gdje je planirana izgradnja obrazovnih ustanova i drugih objekata.
Predsjednik odbora povjerilaca fabrike Milan Vukčević pojašnjava da se u procjeni imovine koriste različite metode, ali da nijedna od tih metoda nije primijenjena kada je u pitanju fabrika „Radoje Dakić”.
– U obzir nijesu uzeti koeficijent lokacije, kao ni koeficijent izgrađenosti jer je cijena ista za metar kvadratni parking prostora i metar kvadratni za urbanističku parcelu na kojoj se planira izgradnja objekta od osam spratova. Ta procjena je i ispod cijene ne za imovinu fabrike, već i za neku saobraćajnicu i ona samo ide u korist tajkunima – kazao je Vukčević za „Danu”.
Čudnom je nazvao situaciju u kojoj je imovina procijenjena na 66,5 miliona eura jer ta procjena, kako je naveo, nema ni logike ni svrhe.
– Na procjeni je trebalo da radi čitav tim stručnjaka, odnosno institucije koje su za to nadležne, a ne pojedinci koji nemaju kvalifikacije. Do sada smo imali tri procjene u izvršnom postupku i sve tri su različite. Imovina je procjenjivana na 51 milion, pa na 81, a sada na 66,5 miliona što je nelogično – kazao je Vukčević.
Zaključio je da procjenom imovine fabrike, odnosno 200 hiljada kvadrata, na 66,5 miliona, gube svi – država, radnici i akcionari „Radoja Dakića”.
Iako je na prodaji cjelokupna imovina, ona se može kupiti i parcijalno. Ponude se dostavljaju Privrednom sudu do 30. januara, dok će eventualno otvaranje ponuda biti dan kasnije.
Fabrika „Radoje Dakić” osnovana je prije sedam decenija, a početkom 80-ih u njoj se proizvodilo 700 mašina godišnje, postojala je škola za metalske radnike i bilo je oko 6.000 zaposlenih. Od proizvodnje 700 mašina, dvije dnevno, 200 mašina je bilo dovoljno da se pokriju plate radnicima, a 500 za ostale troškove i ulaganje u razvoj grada.
Država u stečaju potražuje ukupno oko 23 miliona eura, od čega za oko 15 miliona postoji razlučno pravo kod podjele preostale imovine.
A.Đ.