Ako uzmemo u obzir dramatično povećanje broja nezaposlenih, od kraja februara, kada je započela epidemija Kovid- 19 do kraja juna, time ne možemo reći da su dosadašnje mjere Vlade dale dovoljan rezultat, ocijenio je za "Dan" ekonomista Zarija Pejović.On je precizirao da je prema podacima Zavoda za zapošljavanje broj nezaposlenih uvećan u tom periodu za 6.308 lica.

– Ako pođemo od subvencije na nivou minimalne bruto zarade, sredstva potrebna za zarade lica koja su ostala bez posla od početka epidemije, na mjesečnom nivou bi iznosila 2,3 miliona eura. Da li je Vlada mogla da obezbijedi ova sredstva, ako već treći paket mjera procjenjuje na 1,2 milijarde eura? Ako već polazimo od premise da mjerama Vlade treba prije svega podržati radnike, a tek potom i kapital. Stoga, pomoć koju je Vlada pružila drugim paketom mjera zatvorenim i ugroženim djelatnostima, u smislu subvencionisanja zarada, očigledno nije bila dovoljna. Pad tražnje nije isključivo posledica drastičnog smanjenja broja turista, već i negativnih iščekivanja privrede i građana koja uzrokuju veću štednju umjesto potrošnje, što dovodi do smanjenja prihoda a konsekventno tome i do potrebe rezanja troškova kroz smanjenje broja zaposlenih. Stoga sam mišljenja da obuhvat subvencionisanja radnih mjesta treba biti veći, što upućuje na veća sredstva od predviđenih – rekao je Pejović.

Kako gubitak posla u Crnoj Gori predstavlja i egzistencijalni silazak na rub siromaštva, Vlada treba da se, kako je kazao, fokusira na inkluzivnije pakete socijalne pomoći, kako bi se patnja uslijed gubitka prihoda umanjila i postigla kakva takva socijalna održivost, koja je i bez epidemije korone bila upitna.

– Mada se govori o privrednom rastu u proteklim godinama, ne zaboravimo da su realne zarade u najboljem slučaju stagnirale u prošloj deceniji – saopštio je on.

Vlada trećim paketom mjera, kako je naveo, predviđa diverzifikaciju privrede, kako ona ne bi zavisila od turizma.

– O tome je trebalo razmišljati puno ranije, budući da su iskustva krize iz 2009. godine jasno upućivala da je rizično privredne aktivnosti bazirati na primarno jednoj djelatnosti. Za diverzifikaciju privrede bila bi potrebna makar decenija i u normalnim uslovima, umjesto četiri godine, koliko predviđa Vladin treći paket mjera – poručio je Pejović.

Prema njegovim riječima, kako se pad turističke tražnje preliva i na druge djelatnosti za očekivati je veći pad javnih prihoda nego što je bio planiran.

– To će svakako nametati potrebu dalje racionalizacije javne potrošnje, moguće i redukovanje zarada u javnom sektoru. Kako je u Crnoj Gori privatni sektor značajno naslonjen na javni, to će predstavljati dodatnu prijetnju za održivost zarada i u privatnom sektoru – istakao je Pejović.

Da bi država, kako je naveo, u kriznom scenariju mogla da reaguje, potrebno je da na raspolaganju ima finansijske rezerve.

– Crna Gora je prije korona krize raspolagala rezervama koje su poticale iz zaduženja i bila su namijenjena refinansiranju javnog duga. Javni prihodi u protekloj deceniji nisu bili dovoljni da pokriju ni tekuću budžetsku potrošnju, pa je država posezala za zaduživanjem. Stoga se kroz umanjenje javnih prihoda nameće i rizik sposobnosti ispunjavanja finansijskih obaveza koja proističu iz javnog duga – zaključio je Pejović.

D.M.

---

Da je bilo političke volje, dobili bi velika sredstva
Pejović je kazao da smo iz medija mogli vidjeti da će Hrvatska u narednim godinama imati na raspolaganju čak 22 milijarde eura iz bogatog paketa evropske pomoći.

– Da je bilo političke volje Crna Gora je za proteklih osam godina, od kad je 2012. godine započela pregovore o pristupanju sa EU, trebala da zatvori sva pregovaračka poglavlja, i da tako dođemo u realnu poziciju da postanemo članica EU. Na žalost, mi to nismo i ne možemo računati na finansijska sredstva koja bi nas dovela u poziciju da sa manjim finansijskim rizicima započnemo sa realizacijom velikih projekata, kao što su nastavak autoputa, hidroelektrana Komarnica, odnosno, da kroz mjere socijalne politike očuvamo standard stanovništva – kazao je Pejović.