Piše: dr Vukić Ilinčić
Poručnik Božidar Žugić, vođen vojničkom logikom, disciplinom i zakonima rata, zbog čina predaje koja se okvalifikuje kao veleizdaja, potegao je pištolj i ubio pukovnika Ristića i mađarskog komandanta Hortijevih fašističkih i agresorskih formacija. Žugićeva logika je bila – da oficir gine, a ne predaje se.
Mađarski fašisti su osuli paljbu na Božidara Žugića i ostale vojnike koji su istupili sa njim protiv predaje. Mrtvo Žugićevo tijelo su pregazili tenkom i bacili na obližnje smetlište.
Sa Žugićem je stradalo šesnaest vojnika. Sahranjeni su sjutradan na pravoslavnom groblju u ovom selu (Gložane), gdje žive pretežno Slovaci. Fašistički okupatori nijesu dozvolili da se i Božidar Žugić sahrani sa njima, nego je zakopan na đubrištu obližnjeg salaša.
Poslije rata u Žugićevom zavičaju malo se ko se „smio sjetiti” viteštva svog zemljaka. Žugić nije bio komunista, i pljevaljska vlast nije, dugo vremena, dozvoljavala da se ovom durmitorskom Obiliću podigne spomen-obilježje, a kamoli da se proglasi za narodnog heroja.
Božidarova majka Marija, u porodičnoj kući u Pljevljima, gdje je djetinjstvo Božidar provodio sa braćom, takođe postradalom u ratnom vihoru, otvorila je spomen-sobu u kojoj je izložila predmete koji su pripadali Božidaru (uniforma, sablja, udžbenici, sat i dr). Nakon njene smrti kuća je srušena, a predmeti preneseni u pljevaljski Zavičajni muzej. (Vidjeti: Politika, 28.10.2008, Petko Koprivica, pod naslovom „Oficirska čast durmitorskog Obilića”, „Pobjeda”, članak Vaska Radusinovića; „Pobjeda”, 10.11.2008).
Ipak, za razliku od pljevaljskih komunističkih vlasti, SUBNOR pretežno slovačkog sela Gložana, uredio je zajedničku grobnicu 1959. godine, i podigao spomen-obilježje poručniku Božidaru Žugiću.
Prije nekoliko godina uz zalaganje SPO (Srpskog pokreta obnove), pored starog spomenika sa petokrakom, postavljeno je novo sa krstom i grbom Kraljevine.
Komandant njemačke Druge armije, feldmaršal Maksimilijan, postupak poručnika Božidara Žugića ovako je prokomentarisao: „Samožrtvovanje i kažnjavanje svog komandanta zbog predaje, najveći je moralni i patriotski čin pripadnika jedne armije, što je svojstveno samo srpskom ratniku i može da služi na čast vojsci koja takve pojedince ima”. (Vidjeti: Vojkan Bojović, PV Portal, 13.4.2014).