Piše: Budo Simonović
Piše: Budo Simonović
„Slučaj Ranković iz Arhiva KOS“, knjiga grupe autora na čelu sa generalom Svetkom Kovačem, doskorašnjim direktorom Vojno-bezbednosne agencije, ovih dana je, poslije više od 48 godina, ponovo aktuelizovala aferu oko smjene Aleksandra – Leke Rankovića, desne ruke Josipa Broza Tita, i još jednom otvorila jednu bolnu stranicu istorije nove Jugoslavije, podsjetila na trenutak kad je počelo njeno rastakanje i ukazala se prva pukotina njenog raspada koji će uslijediti četvrt vijeka kasnije.
Autori, kako tvrde, nude dokaze da je čuvena „brionska afera“ odnosno smjena Aleksandra Rankovića, desne ruke Josipa Broza Tita, potpredsjednika Jugoslavije i sekretara Centralnog komiteta Saveza komunista, tvorca i, kako se vjerovalo, čelnog čovjeka kompletne jugoslovenske bezbjednosne službe, iskonstruisana – da nije bilo nikakvih razloga za gromovite lomove i smjene koje su nastupile nakon poznatog Brionskog plenuma 1966. godine, prvenstveno u Službi državne bezbjednosti, koja je, navodno, prisluškivala i špijunirala čak i samog Tita, odnosno uzdigla se u silu iznad društva.
Na sve to je, međutim, otvoreno, direktno, lično Titu, znatno prije 1. jula 1966. godine i tog čuvenog plenarnog zasjedanja CK SKJ i odluka donijetih u hotelu „Istra“ na Brionima, ukazao general Luka Božović, čovjek koji je više od dvadeset godina proveo u Titovom najužem obezbjeđenju, a od 1961. do polovine juna 1966. i kao njegov ađutant.
Božović će tada i sam osjetiti žestinu te „čelične metle“, i on će tada biti smijenjen i udaljen iz Titovog obezbjeđenja, ali nije otišao a da mu i tada, kao za sve godine do tada, ne kaže istinu, ne kaže svoje mišljenje, ne razmišljajući koliko to može da ga košta.
Svjedočanstvo o tome, nažalost odavno već pokojni general Luka Božović je ostavio u svojoj, prije deset godina objavljenoj knjizi „Dvadeset godina na obezbjeđenju Tita”, ali i u razgovorima sa potpisnikom ovih redaka.
Tek što je odložio ratno oružje i obukao prvu posleratnu oficirsku uniformu, odnosno odmah nakon formiranja Garde, Luka Božović je postavljen za načelnika Odjeljenja bezbjednosti u ovoj elitnoj jedinici Jugoslovenske narodne armije. Tako je preuzeo i gotovo dvadeset i jednu godinu sa uspjehom nosio breme odgovornosti za Titovu bezbjednost, prvenstveno na nebrojenim putovanjima po svijetu:
– Krajem februara 1961. godine organizovana je velika, gotovo dvomjesečna Titova turneja po zemljama Zapadne i Sjeverne Afrike – Gani, Togou, Liberiji, Gvineji, Maliju, Tunisu, Egiptu i Maroku. Dogodilo se to neposredno pošto je ubijen kongoanski premijer Patris Lumumba, istinski borac za slobodu ovog afričkog naroda i veliki prijatelj Jugoslavije, što je izazvalo talas velikog ogorčenja u svetu i dakako u Jugoslaviji...
Sem uobičajenih poteškoća bezbjednosnog karaktera koje su zakonito pratile ovakve posjete i koje su ljudi iz Titove pratnje rutinski uspješno rješavali, na ovom putovanju su se pojavile i neke pukotine u do tada monolitnom i bespogovornom jedinstvu delegacija koje je predvodio Tito, a ispostaviće se da nisu bile baš bezazlene niti posledice zamora na putu i trenutnog raspoloženja. Desilo se to u Liberiji...
Sedam posjeta Egiptu
Kao načelnik Odjelenja bezbjednosti Garde, Luka Božović je učestvovao u organizovanju i provođenju mjera bezbjednosti na Titovim putovanjima u dvadesetak zemalja, kao i u Njujork (1960), na jubilarno zasjedanje GS OUN. Zatim je, kao ađutant, Tita pratio na njegovim putovanjima u još dvadeset četiri zemlje, na jednom zasjedanju Generalne skupštine OUN (1963) i na zasjedanju Druge konferencije šefova država ili vlada neangažovanih zemalja u Kairu. Tito je, inače, Ujedinjenu Arapsku Republiku (UAR) posjetio čak sedam puta, a Sovjetski Savez četiri puta.