-Šesnaest godina od NATO bombardovanja nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) navršava se sjutra, 24. marta, a za žrtve, među kojima veliki broj civila i djece, kao i za razaranje civilnih objekata – škola, bolnica, do danas nije niko odgovarao niti je otvoreno pitanje odgovornosti.
Sagovornici „Dana” upozoravaju i da su nesagledive posledice po zdravlje stanovništva na Kosovu zbog osiromašenog uranijuma, ukazujući da se „duhovna i fizička kontaminacija osjeća i u Crnoj Gori”.
Podsjetimo, tokom agresije Alijanse u Crnoj Gori je stradalo 10 osoba, među kojima i troje djece. Krvavi epilog NATO bombardovanja Srbije i Crne Gore bio je oko 3.000 ugašenih života.
Prvog dana napada pala je i prva žrtva – devetnaestogodišnji Saša Stajić iz Beograda, koji je poginuo na ratnoj straži u krugu kasarne „Milovan Šaranović” u Danilovgradu. U napadima koji su uslijedili 6. aprila 1999. godine NATO je bacio bombe na aerodrom u Golubovcima. Dan kasnije bombardovana je farma u Podgorici, kada su stradala tri radnika zaposlena na njoj. Tokom 16. aprila više projektila i bombi pogodilo je područje Podgorice i Danilovgrada, a 30. april ostaće upamćen kao jedan od najkrvavijih datuma u novijoj istoriji Crne Gore. Tada je bombardovano Murino, kada je stradalo najviše civila tokom te agresije. Stradalo je šest nevinih građana. Živote su izgubila djeca – četrnaestogodišnji Miroslav Knežević (1985), trinaestogodišnja Olivera Maksimović (1986) i desetogodišnja Julija Brudar (1989). U napadu su stradali i Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927).
Sjećajući se tih stravičnih dana, Mirko Knežević, Miroslavov otac, kaže da je šest nedužnih civila, među kojima i troje maloljetne djece ubijeno a da pritom na tom prostoru nije bilo niti jednog vojnog cilja.
– Šta da kažem nakon 16 godina od tog zločina!? Mi smo taj zločin i ubistvo naših najdražih, od strane NATO-a, imali za jedan dan, sa bolom koji ne može minuti ni za hiljadu godina da se živi. Ali nam je mnogo teže što nas ova vlast ubija evo 16 godina. Oni te naše žrtve ni preko jednog sredstva informisanja nikad ni pomenuli nijesu, a kamoli da osude taj zločin. Sve što su mogli učinili su da se riječ NATO ne smije koristiti u negativnom kontekstu. U njihovo naručje hrle ne pitajući narod i gazeći proceduru u pohodu do tog cilja. Predsjednik države Filip Vujanović je prisustvovao sahranama, ali to doživljavamo kao goli protokol, jer ni iz njegovih usta te naše žrtve nijesu pomenute zvanično. Šta bi sa običajem ljudskim kad je u pitanju smrt, da bar prisustvom ublaže bol – ogorčeno se pita Mirko Knežević.
Njegov brat prof. dr Marko Knežević kaže da Murino ne zaboravlja zločinačko bombardovanje ni SRJ ni Murine. Svake godine se na taj dan organizuje obilježavanje tog stradanja, gdje prisustvuju predstavnici opština Plav, Andrijevica i Berane, kao i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve.
– Davno je rečeno da zaboraviti zločin ravno je zločinu. Nažalost, vlast Crne Gore nastoji da se ovaj zločin u Murinu zataška i zaboravi. Više im je stalo da zaštite interese NATO-a, gdje žele da uguraju Crnu Goru. To je dokaz da je ova vlast odnarođena, jer, prema anketama, ranijim i sadašnjim, oko 70 odsto stanovništva Crne Gore je protiv ulaska u to bezakonje – upozorava dr Knežević.
Odnarođena crnogorska vlast u zagrljaju je s ljudima koji su prije 16 godina kukavički ubijali našu djecu bacajući bombe sa više od 10.000 kilometara, kazao je paroh grbljanski Mijajlo Backović. On je za „Dan” rekao da će Bratstvo pravoslavne omladine, zajedno sa Maticom Boke i NVO „Ne u rat, ne u NATO”, sjutra obilježiti početak NATO agresije nad Crnom Gorom, navodeći da će se služiti i parastos za sve poginule tokom bombardovanja Crne Gore i Srbije.
– Mi u Tivtu, nažalost, imamo dvojicu mladih ljudi koji su sahranjeni na groblju na Prevlaci, što je još jedan od razloga zašto mi to malo masovnije organizujemo i što više organizacija učestvuje. U utorak ćemo na Prevlaci služiti parastos svim postradalim u NATO bombardovanju. Poslije parastosa ćemo otići na grob da položimo cvijeće i služimo pomen na grobu Marka Avramovića, pripadnika 63. padobranske brigade, inače Tivćanina koji je postradao 1999. godine. Preminuo je od posledica bombe koja je pala u blizini Niša. Drugi mladi čovjek koji je tu sahranjen je Dragan Bjelanović, koji je stradao 1998. godine u toku rata od strane albanskih terorista. Njihove porodice prisustvovaće ovom događaju. Prisustvovaće i više udruženja i organizacija koje se protive ulasku u NATO, u organizaciju koja nam je „podarila” sve „darove” Milosrdnog anđela, koja nažalost i dan-danas postoji. Posledice tih „darova” osjećamo i dan-danas na svojoj koži, ne samo mi u Crnoj Gori nego i narod koji je ostao na Kosovu – kazao je on.
Backović upozorava da su nesagledive posledice po zdravlje stanovništva na Kosovu zbog osiromašenog uranijuma, ukazujući da se duhovna i fizička kontaminacija osjeća i u Crnoj Gori.
Entuzijazam za borbu protiv NATO okupacije ni na izmaku četvrte godine postojanja mirovnog pokreta „Ne u rat, ne u NATO”, kako kaže predsjednik ove organizacije Gojko Raičević, ne napušta njene članove. U cilju obilježavanja početka NATO bombardovanja, kako kaže, realizovaće više aktivnosti, od obilaska spomen-obilježja žrtava, organizacije predavanja i tribina, kao i posjetu ratnog heroja Đorđa Aničića i njegove čuvene posade koja je srušila „ponos” američke i NATO avijacije.
Tog 24. marta 1999. godine iz Avijana u Italiji krenuo je let „Milosrdnog anđela”, kada je i započela NATO agresija protiv Savezne Republike Jugoslavije. Tog 24. marta 1999. godine, oko 20 časova, počelo je razaranje Jugoslavije. Epilog dejstvovanja „Milosrdnog anđela” poslije 78 dana nezapamćene agresije bio je 30.000 vazdušnih naleta, 50.000 ispaljenih razornih projektila i oko tri hiljade ugašenih ljudskih života. Ranjeno je 12.500 stanovnika, a ogromna materijalna šteta načinjena je na brojnim vojnim i civilnim objektima, školama, zdravstvenim centrima, spomenicima kulture, medijskim kućama i slično.
Bombardovanje SR Jugoslavije završeno je 10. juna 1999. usvajanjem Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija. N.V.–A.T.
Građani neće u Alijansu
Činjenica da je prva žrtva NATO-a pala u Crnoj Gori, kako kaže Gojko Raičević, za nekoga možda bude presuđujuća u držanju distance naspram NATO-a.
– Građani Crne Gore neće da njihova država bude članica NATO pakta, a za razloge je nepristojno i pitati. Ukoliko bi neko i insistirao na njima, on bi morao biti potpuno neupućen. Na primjer, jasna mi je potreba da takve razloge objašnjavam Australijancima, pripadnicima pokreta „Polisario” iz Zapadne Sahare i drugim opravdano i shvatljivo neupućenima. Nije normalno da poslije samo 16 godina od sipanja smrtonosnih tovara, koji i danas uzimaju danak po prepunim onkološkim klinikama, objašnjavam nekome iz Crne Gore, Brisela i Vašingtona zašto nećemo u zajednicu sa neprijateljima. To naše „NE” nije inat, već jasna spoznaja tragičnosti takvog poteza i odgovornosti prema budućim generacijama – ukazao je on.
ANKETA
Narod da se pita
Vukota Bukeljić, penzioner: Ne bavim se mnogo politikom. Vlada treba da posluša narod i ako narod odluči da je za Crnu Goru dobro da bude dio NATO alijanse, neka tako i bude.
Milo Janković, penzioner: NATO je organizacija koja brani i štiti svoje članove. Crna Gora bi trebalo da postane član Alijanse kako bi imala zaštitu u slučaju eventualnog sukoba – da nas opet ne bombarduju.
Danilo Nikčević, penzioner: Na adresu Vlade Crne Gore nikad neće stići izvinjenje zbog bombardovanja i ubijanja civila od strane NATO-a, a što se tiče ulaska naše zemlje u taj vojni savez, o tome treba građani da odluče.
Milenka Vuković, turizmolog: Definitivno sam protiv ulaska u NATO. Ipak su nas bombardovali i nikada se nijesu izvinili za nanesenu štetu i civilne žrtve. Takođe, ulazak Crne Gore u NATO nije finansijski dobro rješenje za našu zemlju.
Vladimir Marković, inžinjer: Francuska i Njemačka su vodile ratove, a sada predvode Evropsku uniju. Ne treba zbog prošlosti da budemo u neprijateljskim odnosima, posebno ako će se Crna Gora članstvom zaštiti od mogućih ratova u budućnosti.
S.R.R.
Da se ne zaboravi
Matica Boke, Mirovni pokret „Ne u rat–Ne u NATO”, Veterani 63. padobranske brigade Crna Gora i Bratstvo pravoslavne omladine obilježavaju 16. godišnjicu NATO bombardovanja Srbije i Crne Gore.
Na gradskom groblju u utorak, 24. marta, predstavnici ovih organizacija obići će grobove Marka Avramovića, pripadnika 63. padobranske brigade, i Dragana Bjelanovića, pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova koji su stradali 1999. godine tokom ratnih operacija na Kosovu i jugu Srbije. Parastos Marku i Draganu kao i žrtvama NATO bombardovanja služiće arhijerejski namjesnik bokokotorski, protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić i iguman manastira Miholjska Prevlaka Benedikt sa sveštenstvom. Pomenu, koji počinje u 11 časova, prisustvovaće i porodice Marka Avramovića i Dragana Bjelanovića.Ž.K.