Piše: Budo SIMONOVIĆ
U okviru liberijskog nacionalnog praznika – piše Luka Božović – povodom godišnjice rođenja prvog predsjednika republike Liberije J.J. Robertsa, 15. marta 1961 – sjećao se Luka Božović Titove posjete toj afričkoj zemlji – predsjednik Tabman i njegov protokol insistirali su da u okviru tih svečanosti Tito učestvuje u ceremonijalnoj paradi zajedno sa Tabmanom i da onda položi vijenac na Spomenik pionira, osnivača republike Liberije. Takva ceremonija trebalo je da se ponovi i poslije podne i da se nakon toga položi kamen temeljac za spomen-dom.
Toga jutra svratio sam kod generala Šumonje (Miloš Šumonja, prim. B.S.) i u toku razgovora kod njega su zajedno došli Lazo Koliševski, Veljko Mićunović i Leo Mates. Odmah su počeli raspravu o ceremonijalnoj povorci kroz grad. Koliševski i Mates energično su objašnjavali Šumonji da je takva obaveza u programu nametnuta od strane domaćina samo radi njihovih unutrašnjih političkih potreba i da se čude što je Tito to prihvatio. Naglašavali su da je to sve krajnje neozbiljno i ponižavajuće. I Mićunović je imao isto mišljenje.
Šumonja ih je uvjeravao da, bez obzira na problematičnost te tačke programa, moraju svi iz delegacije podržati i obavezno prisustvovati toj svečanosti, pošto je Tito donio takvu odluku i prihvatio da zajedno sa Tabmanom učestvuje u toj ceremoniji...
Pola godine kasnije, odnosno ubrzo poslije Prve konferencije šefova država i vlada nesvrstanih zemalja, održane početkom septembra 1961. godine u Beogradu, došlo je do smjene Titovog dugogodišnjeg pratioca i ađutanta, generala Milana Žeželja. Tim povodom Tito je na razgovor pozvao Luku Božovića koji će ubrzo potom, 1. novembra 1961, preuzeti Žeželjevu funkciju. Na direktno pitanje šta zna o generalu Žeželju, Božović je odgovorio:
– Generala Žeželja sam prvi put sreo u proljeće 1944. godine, u vrijeme sedme neprijateljske ofanzive na položajima kod Mrkonjić Grada. Bio je komandant XIII proleterske brigade, a ja sam bio politički komesar Kragujevačkog bataljona u Prvoj proleterskoj brigadi. U zajedničkim borbama protiv Nijemaca koji su nadirali prema Potocima i Mliništu, upoznao sam ga kao vrlo hrabrog čovjeka i komandanta, tako da me svojim smjelim držanjem impresionirao. I za ovo vrijeme što sam na dužnosti u Gardi, Žeželj je za mene bio čovjek sa velikim autoritetom starješine i uvijek sam kod njega najviše poštovao hrabrost i odanost Vama.
– E, vidite, Žeželj se nešto promijenio. On je okolo pričao da se opijam i da mi on pomaže u raznim prilikama, kao da sam ja nesposoban.
– Teško mogu da shvatim da bi Žeželj mogao tako nešto da priča. Koliko ga ja poznajem, a dugo smo zajedno, on je Vas uvijek poštovao i bio Vam odan; siguran sam da bi za Vas poginuo.
– Da li ste Vi zapazili ikakvih negativnih osobina kod njega?
– U Gardi među oficirima i podoficirima ima nekoliko njegovih bližih srodnika i to je ponekad izazivalo negativne komentare kod pojedinih pripadnika gardijskih jedinica – odgovorio je Božović.Sjutra: PRISLUŠKIVALI
SU I GENERALA ŽEŽELjA
Vidovnjak iz Akre
Ispred rezidencije u Akri u kojoj je Tito bio smješten prilikom posjete Gani stalno se pojavljivao jedan Ganac u nacionalnoj nošnji i podignutom i ispruženom rukom ispraćao ili sretao predsjednike Nkrumaha i Tita. Ljudima iz Titovog obezbjeđenja lokalna policija je objasnila da se radi o najpoznatijem vidovnjaku u Gani, koji može da predosjeti opasnost, a njegova ispružena ruka je bila znak da je put slobodan i bez opasnosti – sjećao se Luka Božović jedne zanimnljivosti sa tih Titovih putovanja.