Šta je zaista istina o krvavoj bratoubilačkoj tragediji u Crnoj Gori, sa velike istorijske distance, svjedoči poznati beogradski publicista i novinar Dragan Radević, u knjizi „Bratoubilački rat“ (Crna Gora 1941–1945) u izdanju Književne zadruge, koja je predstavljena na upravo završenom Sajmu knjiga u Beogradu, gdje je pobudila ogromno interesovanje.
Knjiga je pisana na osnovu uvida u partizanska, četnička, njemačka, italijanska i ustaška dokumenta, do sada strogo čuvana u arhivama jugoslovenske OZNE i Udbe.
Jugoslovenska vojska u Crnoj Gori, zahvaljujući zloj sudbini, nevjerovatnom spletu okolnosti, napuštena od zapadnih saveznika, u proljeće 1945 godine, širom Slovenije doživljava potpuno uništenje.
Knjiga „Bratoubilački rat“ (1941–1945) sklopljena je od kockica istorijskog mozaika koji ljude i događaje određuje na nivou istorijskog spektra. Taj epilog se na kraju pokazao kao potpuni nacionalni sumrak, kao nasilje nad prirodno-istorijskim razvitkom, ili, bolje rečeno, kao retrogradni istorijski obrt, koji je izazvao prelamanje srpsko-crnogorske istorije nadvoje.
U feljtonu koji „Dan” ekskluzivno objavljuje saznaćete do sada nepoznate i šokantne činjenice o tome ko je i u ime koga naredio povlačenje od Podgorice prema Sloveniji; ko se borio sa Njemcima, a ko je sarađivao s njima; ko je proglašen za izdajnika, a ko je stvarno izdao; kako je Sekula Drljević prevario crnogorske četnike i gdje je okončao Pavle Đurišić; ko je naredio, a ko izvršio strijeljanja i likvidacije desetak hiljada crnogorskih boraca, kao i tačan datum i mjesta njihovih likvidacija; šta je bilo sa mitropolitom Joanikijem Lipovcem...
Nakon poraza u Vasojevićima i likvidacije đenerala Blaža Đukanovića i pukovnika Baja Stanišića u Ostrogu, Jugoslovenska kraljevska vojska u Crnoj Gori bila je u velikom rasulu. Njen komandant potpukovnik Đorđije Lašić sa glavninom snaga (Ljevorečkim bataljonom, kojem se pridružilo oko 100 boraca iz kolašinskog kraja, i Kučko-bratonožićkom brigadom) nalazio se u Maslinama kod Podgorice . Za to vrijeme u Bjelopavlićima su jedinice pod komandom Jakova Jovovića, a u Lješanskoj nahiji Lješanski bataljon jačine oko 750 boraca, pod komandom Ilije Markovića i Vasa Vukčevića.
Rasulo Jugoslovenske kraljevske vojske u Crnoj Gori dramatično je doživljavao njen komandant potpukovnik Lašić, koji u pismu majoru Veličku Bojoviću, komandantu Komskog korpusa, 25. novembra 1943. godine, između ostalog, piše:
„...Sve se povuklo za Podgoricu... Žao mi je što nisam poginuo. Molim Boga da mi omogući da se vratim tamo i da kaznim sve domaće izrode i izdajnike... Niko smo i ništa...
Stanje na frontovima je nepromjenjivo. Njemci su preduzeli manju ofanzivu. Rusi priznaju njihove uspjehe. Englezi nisu nimalo napredovali. Njih se niko ne tiče, oni gledaju svoj interes i niko ih više ne interesuje.“
S druge strane, glavni štab partizanskih odreda u Crnoj Gori, zahvaljujući engleskim isporukama hrane i oružja, ojačava Udarni korpus u Kolašinu, kao i Operativnu grupu divizija na sjeveru.Tih dana su iz Crne Gore u štab đenarala Dragoljuba Draže Mihailovića stizale sumorne i crne vijesti.
Potpukovnik Petar Baćović žali se krajem januara 1944.godine da u Crnoj Gori nema nikoga ko će da organizuje četnički pokret. Mihailović mu odgovara 28. januara:
„Za organizaciju u Crnoj Gori određen je potpukovnik Pavle Đurišić . On će uskora tamo upasti. Đorđije Lašić pod svojom komandom ima Crnu Goru i Sandžak.“
Potpukovnik Lašić se Vrhovnoj komandi javio 7.februara 1944.godine, pitajući da li je smijenjen.
Pukovnik Mirko Lalatović 9. februara obavještava đenerala Mihailovića:
„Javio sam Lašiću da je on komandant Crne Gore i Sandžaka, a da je Pavle pod njegovom komandom, jer mi ne priznajemo komandante koje postavljaju Njemci.“
Pripremajući napad na partizane u Crnoj Gori, komandant Mihailović 12. marta šalje uputstva pukovniku Mirku Lalatoviću:
„Od uspeha naše akcije u Staroj Crnoj Gori zavisi vrlo mnogo. Zato naredite Salatiću da što jače i sa što više snage pomogne čišćenje od partizana. Neka hitno stupi u vezu sa potpukovnikom Lašićem. Recite mu da ni Hercegovina ne može da bude mirna dokle god ima komunista u Staroj Crnoj Gori.“
(Nastaviće se)
Piše: DRAGANA RADEVIĆ