PIŠE: Ljuboje Ž.Rondović
Za opis šta je dovelo do pobjede u Šaranskom boju nije dovoljno dati prikaz situacije ispred boja i u toku Druge Omer-pašine vojne. Dugo se ona pripremala. Uvod su dali preci.
Drobnjak je pogubio sedam paša, a tuđin ga nije naselio, iako nije bio krševit kao Stara Crna Gora. Ginuo je i raseljavao se što se vidi iz primjera Šljivančana.Kao narod nismo imali diplomatske vještine. Nijesmo izvlačili pouke ni iz vlastite istorije iz vremena naše stare vlastele, ni iz vremena patrijarha Sokolovića i patrijarha Pajsija. Vlastelinovići, od kojih potiču Šaranci-Planjani, su u nikšićskom kraju bili u vezi sa manastirom Pivom.Sarađivali su i podržavali istočnohercegovačkog vladiku Vasilija Jovanovića (Svetog Vasilija Ostroškog). Vojvoda Stevan Vlastelinović, kao diplomata hercegovačkih i brdskih plemena toga vremena je stizao i do Moskve, odakle je poslao manastiru Pivi Oklopitu ikonu 1659. godine. Uvidio je da se ne isplati ginuti u hajducima za račun Mletaka,da ta borba ne može dovesti do slobode, a Turska je još jaka – pa je za opstanak najbolje da se narod vrati miroljubivoj politici patrijarha Sokolovića i patrijarha Pajsija.
Ovo je između ostalog opredijelilo Vlastelinoviće da se sele i opstanu preko 100 godina u kolašinskoj Plani. Mi smo zapamtili da je Kolašin bio „krvava Krajina“, da „Tara ne zna za cara“, da između Kolašinaca i Šaranaca vlada zakon jačeg. Po nekom pismu iz tog vremena u kolašinskom kraju smo opstali čuvajući jedni druge u mirnom periodu, jer nas je spajalo zajedničko porijeklo i zajednički život, makar i jednih pored drugih. Kad bi dunuli spoljni vjetrovi potpirivani u vjerske razlike, zapaljeni plamen je odnosio živote. To bi sve kratko trajalo, ali je dugo ostalo u pamćenju, a zaboravljano je mnogo toga iz svakodnevnog života što nas je spajalo.
Ta naklonost i očuvanje mira sa turskim vlastima je trajala i u Šarancima do dolaska Smail-age oko 1830. godine. Očuvali su vjeru, obnavljali su manastire Dovolju i Dobrilovinu. Njihove snage su narastale, tako da su bili jezgro plemena sa njihovim imenom i glavni nosilac u boju. Ovakav prikaz u kojem se vidi diplomatska vještina nije nikakvo revidiranje,nego kompletnije prikazivanje prošlosti. Takva politika je odraz mudrosti, daje rezultat na dugi rok. Zato se za Šaranski boj može reći da je on kruna dugotrajnije, miroljubivije politike predaka Šaranaca-Planjana.
Dolaskom na vlast knjaza Danila Šaranci i Jezerci su prihvatili njegovu politiku proširenja Crne Gore, oslobađanjem i pripajanjem okolnih plemena. U plemenima je uspostavljena vlast, postavljeni kapetani Joksim Knežević u Šarancima i Okica Vidaković Kaljević u Jezerima. Izvođene su brojne zajedničke akcije Šaranaca i Jezeraca sa Drobnjacima, Uskocima i Pivljanima, koje je organizovao Novica Cerović povezujući ih sa Moračanima, Rovčanima, Vasojevićima i sa ustanicima Zatarja. Od Prve do Druge Omer-pašine vojne Šaranci i Jezerci su učestvovali u oko 16 takvih borbenih akcija.
Primali su izbjeglice od turskih zuluma, koji su nazivani uskoci ili ustaše i uklapali se u pleme.Postavljanjem kapetana, jačalo je uvjerenje u snagu plemena Šaranaca i Jezera, njihovo formiranje i povezivanje sa ostalim plemenima, Crnom Gorom i Zatarjem. U ovim borbama su se umjesto služenja vojske sticale vještine i borbeno iskustvo, koje je došlo do izražaja u vođenju Boja na Šarancima. Time se može objasniti spremnost da se pruža otpor daleko nadmoćnijem neprijatelju u situaciji kad su bili oslabljeni zbog slanja četa odabranih boraca za odbranu Cetinja, kad su iznenađeni napadom na početku boja. Našli su snage da povežu sve snage i bez nominalnog komandanta i da prirede iznenađenje nadmoćnijoj strani.
Plemenski prvaci su bili uključeni u sve značajnije događaje u Hercegovini. Turska je aprila 1862. godine objavila rat Crnoj Gori. To je bilo najteže vojevanje u istoriji Crne Gore, svenarodni rat, poznat kao Druga Omer-pašina vojna. Tada su ustanici Drobnjaka bili veoma aktivni, posebno u pravcu Kolašina, Vasojevića i Duge. Snage vojvode Miljana Vukova i vojvode Novice Cerovića u kojoj su bili Šaranci su razbile Husein-pašin odred u boju na Rudešu u blizini Berana. Pogino je Selim-paša, a Turci su imali preko 2000 mrtvih. Dio ustanika iz Šaranaca, Jezera i Drobnjaka pod vođstvom Novice Cerovića učestvuje u borbama sjevernog odreda crnogorske vojske vojvode Petra Vukotića od aprila do kraja juna 1862. godine. Od kraja juna se iz njega izdvaja odred Novice Cerovića, da čuva prelaze na Tari. Turske snage su napale početkom avgusta na pravcu od Gornjih Kokota ka Rijeci Crnojevića. Knjaz Nikola je tada uputio pisma svim okolnim plemenima da šalju pomoć za zaštitu Cetinja.
(NASTAVIĆE SE)