Porudzbenica
Riječ
Dana |
Aleksa Bečić, predsjednik Demokratske Crne Gore:
Šef Agencije za nacionalnu bezbjednost ćuti da Milo
Đukanović ne bi bio uhvaćen u laži. |
Vic
Dana :) |
Piroćanac Mane pogine u saobraćajnoj nesreći, pa su prijatelji izabrali jednog od njih da to saopšti njegovoj ženi. Ovaj pristane. Kada je došao pred vrata pokojnikove kuće, on pokuca na vrata, a otvara mu Manetova žena:
- Izvol`te?
- Izvin`te, jeste li vi udovica na Maneta?
- A ne, nisam udovica!
- Da se kladimo?
|
|
|
|
|
Feljton - datum: 2017-01-22
FILMSKO PREISPITIVANJE: FRIDRIH MURNAU, POSLEDNJI ČOVJEK (5)
Kamerom do stanja svijesti
Scenario: Karl Majer; Režija: Fridrih Vilhelm Murnau; Fotografija: Karl Frojnd; Scenografija: Robert Hertl i Valter Rerih; Uloge: Emil Dženings, Mali Delšaft, Marks Hiler; Proizvodnja: 1924, Njemačka
Piše: Dr Radoslav T. Stanišić Filmski i TV reditelj
Da bi ih objasnili i doveli u odnos sa drugima potrebno je da kamera u pokretima, osjećanjima i ukupnom ponašanju glumca zapazi svaku reakciju koja se može i okarakterisati kao određeno stanje svijesti. Jer samo njihovo međusobno dopunjavanje i definisanje dovodi do toga da izraz postane određen i adekvatan svemu onome što je reditelj u svojoj mašti zamislio. Murnau je upravo u „Poslednjem čovjeku” potpuno razradio ovaj postupak oko izgradnje filmskog djela prožetog psihološkim stanjima. To je istovremeno i osnova oko koje se slažu sve one informacije koje treba da nam odrede odnose glavnog junaka i njegovog socijalnog položaja u određenoj stvarnosti. Pri tome Murnau ne teži nikakvoj idealizaciji i smatra da se filmu mora ostaviti dovoljno prostora za taj subjektivni doživljaj uz saznanje da upravo od njegovog intenziteta zavisi i rediteljska intepretacija samih događaja. Isticanje važnosti tog psihološkog kontinuiteta u filmu dovelo je do znatnog pojednostavljivanja izraza i otvorilo mogućnosit za niz promjena koje dovode do sazrijevanja i ideja o još potpunijem i psihološki određenijem izrazu. Od promjena koje zapažamo kamerom u takvoj strukturi zavisi i smisao koja bi trebalo da film svojim cjelokupnim sadržajem dobije. Pri tome je značajno da Murnau u svojim vizeulnim doživljavanjima, koja su ponekad mogla da budu i stilizovana, nikad nije zalazio u improvizaciju.
Sva ta iskustva koja je stekao kroz stalne metamorfoze od izrazito ekspresionističkih filmova do ovih potpuno kamernih i dalje su se korigovala i mijenjala novim saznanjima tako da je on stvaralačka ličnost čije vrijednosti možemo jedino da definišemo kroz sve ove promjene. On se nije zalagao za mehanički kontinuitet u izrazu. Umio je da inspiriše i druge stvaraoce i zato ne iznenađuje veliki uticaj koji je „Poslednji čovjek” izvršio na razvoj evropskog i američkog filma. Za Murnaua svaki uspjeh je istovremeno razlog da se sa svim dosadašnjim iskustvom u novi film uđe i na drugačiji način. Strast za istraživanjem sopstvenih mogućnosti i mogućnosti samog filma dovela ga je do izuzetno suptilnog odnosa prema glumačkoj igri, do dugih kadrova, brisanju granica između enterijera i eksterijera, slobodnom kretanju kroz psihološke doživljaje pojedinih glumaca i stalne težnje za neposrednošću. Interesantno je da se u svojim filmovima nikad do kraja nije odricao cjelokupnog iskustva stečenog na raznim projektima. Ekspresionističke težnje za unutrašnjom projekcijom određenih vizija i intimističke potrebe za neposrednošću stapale su se zapravo u jedan proces čiji se značaj određuje time što nam širi prostore umjetničkog saznanja kroz nove i potpunije forme. Murnauovi uspjesi u Njemačkoj i uspjeh filma Poslednjeg čovjeka privukli su pažnju u Holivudu. Ponuđen mu je filmski ugovor, od strane producenta Vilijama Foxa i seli u Kaliforniju 1926. Snima film Zora, za kojeg je dobio tri Oskara na prvoj dodjeli Oskara 1929. Komercijalna očekivanja nisu međutim zadovoljila do kraja, i zbog Foxovih financijskih problema da finansira filmove zbog promjena koje je donio zvučni film, Murnau biva doveden u situaciju da ograničava svoje umjetničke slobode u sledećim filmovima. Tokom snimanja filma Sity girl bio je jednostavno zamijenjen drugim rediteljem, koji je bez Murnauovog uticaja napravio zvučnu verziju filma.Eridrih Murnau je sinonim svih tih preobraženja koja teže da film dobije subjektivan karakter u izrazu ali i mogućnost da sam sebe definiše novim otkrićima i individualnim saznanjima o svijetu. Murnau je umjetnik koji je u budućnost filma umio da ugradi njegovu prošlost.
(KRAJ)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|