Piše: Predrag R. Petrović
Za istraživanje i razmatranje porijekla Drekalovića i dokaze iz anala M. Sanuda i D. Malipjera, i drugih dokumentarnih izvora, a i prihvaćenih činjenica o Kastriotima, kod niza istoričara, autora, koji razmatraju period istorije Albanije i Crne Gore krajem XV i početkom XVI stoljeća – da su Kastrioti poslije preseljenja u Napuljsku kraljevinu 1468. god. u više navrata prelazili u Albaniju, od 1481. do 1503. god. pokrećući antiturske pokrete u Albaniji, neophodno je izvršiti analize da bi ustanovili u kojoj mjeri su predanja o porijeklu Drekalovića od Kastriota vjerodostojna i utvrdili, ili se bar približili istorijskoj istini o indetitetu predaka i o porijeklu Kuča – Drekalovića.
Do sada se kod autora, koji razmatraju pitanje porijekla Drekalovića, kada se radi o hipotezi, da su Drekalovići genetskoj vezi sa Kastriotima, kao po pravilu skoro uvijek ova hipoteza odbacivala, usled dva argumenta. Prvi je da Kastrioti nisu bili u Albaniji, ili zetskom primorju još od 1468. god, te ni u vrijeme dvadesetih godina XVI vijeka (najranija mogućnost) kad se rodio Drekale, a i drugi, da je hronološka razlika između Ivana, Skenderbegovog sina i Drekala, eventualnog Skenderbegovog unuka (kako je dato u predanjima) suviše velika, da bi ta hipoteza bila realna. Međutim, prema činjenicama iz Sanudovih i Malipjerovih anala i dr. dokumentarnih izvora dokazano je da su se Kastrioti u više navrata vraćali u Albaniju i Donju Zetu pa i u vrijeme dvadesetih godina XVI vijeka, kada je u tim godinama u Skadru boravio Đurađ (II) Kastriot, a i da Drekale nije unuk Skenderbegov, već Skenderbegov praunuk, po čemu je hronološka razlika između dvije generacije, Drekala i njegovog oca po ovoj hipotezi normalna i sasvim prihvatljiva. Shodno ovim činjenicama hipoteza o porijeklu Drekalovića od Kastriota, najrasprostranjenija u predanju kod Kuča, bi bila sasvim realna i sa malim odstupanjima od samog predanja.
Po ovoj hipotezi, koja za glavne postavke ima i dokaze u analima Sanuda i Malipjera, kao i u italijanskim zapisima i genealogijama, Drekalov otac je upravo – Đurađ (II) Kastriot, najstariji sin Ivana Kastriota i unuk Skenderbega. Đurađ Katriot mlađi, učesnik je sa svojih oko 23 god. u mletačko-turskom ratu od 1499. godine do 1503. godine u kome je prešavši sa mletačkim brodovima iz Italije u Albaniju 1501. godine podigao ustanak i zaposjeo, uz pomoć mletačkih galija, kastel Kjuril na Radoniju (ranije od Skenderbega izgrađen kastel sa lukom) i zauzeo Lješ sa okolinom. Posle dvije godine držanja oblasti oko Lješa i poluostrva Rodoni i sukoljavanja sa Turcima Đurađ, Skenderbegov unuk je 1503. god. u vrijeme obustavljanja mletačke pomoći i zaključenja mira između Mletaka i Turske, prešao u Skadar, kod Ferizbega turskog skadarskog sandžakbega i pokušao po ugledu na Đurađa Crnojevića, da pregovara sa Turcima, međutim neuspješno, posle čega je po svemu sudeći bio u nekoj vrsti zatočenja u Skadru od oko desetak godina. U Skadar je Đurađ, Skenderbegov unuk došao sa pratnjom, a i sa ženom sa kojom je živio u Lješu, a vjerovatno i kastelu Kjuril na Rodoniju, koja nije došla sa njim iz Italije, jer je stigao u Kjuril neoženjen. Oko 1514. ili 1515. god. ili neku godinu ranije se po podacima iz italijanskih genealogija, vratio sam, iz zatočeništva u Skadru u Amalfi, grad blizu Napulja, iz koga je i pošao na poziv Mletaka u mletačko-turski rat 1499. god.
Podloga ovakvoj postavci, koja je osnov genealoške povezanosti Drekalovića sa Kastriotima su istraženi dokumentarni dokazi, po kojima je ustanovljena postavka, a i indicije, koje iz ovih dokaza proizilaze sa određenim stepenom pouzdanosti, te ovdje dokaze taksativno navodimo:
Prelasci Kastriota u Albaniju za pokretanje anti-turskih buna i ustanaka od 1481. god do 1503. god. dokumentovani su analima D. Malipjeroa, zatim u italijanskoj hronici kalabrijskih gradova, u memoriji A. Tocija, a najznačajniji dokumentarni dokazi su anali sa 47 stavki ,,diarij”-a M. Sanuda.
Prelazak u Albaniju Ivana Kastriota 1481. god i dizanje ustanka u Albaniji je dato u zapisu anala D. Malipjero: „Anali Veneti dall’ano 1457 al 1500” I , st. 132, na koji se pozivaju i autori J. Tomić, V. Ćorović, I. Božić, M. Blagojević i M. Spremić, B. Hrabak i P. Bartl. a takođe je navođeno i u drugim italijanskim zapisima hronikama i memorijama i kod novijih albanskih istorijskih razmatranja ovog perioda.
Priprema anti-turskog poduhvata u Albaniji i dolazak u Albaniju Đurađa (II) Kastriota, Skenderbegovog unuka u Mletačko-Turskom ratu 1501-1503 godine dat je izvještajima u izvodima anala M. Sanuda: „Eksposizione di rapporti fra la Republika Veneta e gli Slavi meridionali brani tratti dai dijarj” na st. 89, 93, 96, 170, 176 i 206.
Dokazi da je Skenderbegov unuk – Đurađ (II) Kastriot, najstariji Ivanov sin učesnik Mletačko-Turskog rata 1499–1503. god. su dati u analima M. Sanuda: Ibid. na st. 117 i 213.
Zauzimanje i oslobađanje od Turaka kastela Kjuril na poluostrvu Radoni, Lješa i oblasti oko ovog grada Đurađa (II) Kastriota uz podršku mletačkih galija dato je kod M. Sanuda: Ibid. na st. 213 i 214.
Odlazak Đurađa (II) Kastriota u Sakadar kod Ferizbega sa pratnjom i sa porodicom su dati izvještajima u analima M. Sanuda: Ibid. na st. 243, 244. Podaci o prelasku Skenderbegovog unuka iz italije u Albaniju radi dizanja ustanka, iz 1499. god. Do 1503. god. iz anala M. Sanuda citirani su i pozivaju se na njih autori J. Tomić, K. Jireček i G. Stanojević.
(NASTAVIĆE SE)