-Priredio:Miladin VELjKOVIĆ
Zvijezde se uvijek javljaju u manjim ili većim mnoštvima koja, zapravo, odražavaju i njihov nastanak i evolutivni tok, sve do njihovog sadašnjeg stanja. Posebno su značajni njihovi skupovi koji imaju različit izgled i strukturu. Dugotrajna teleskopska posmatranja skupova zvijezda pokazala su da postoje dvije vrste zvjezdanih jata. Prva vrsta skupova su nepravilnog oblika i manje gustine. Druga su okrugla i vrlo gusta i nalaze se u halou Mliječnog puta. Prvospomenuta mnoštva su nazvana otvorenim (rasturenim) zvjezdanim jatima, a druga – zbijenim (globularnim). Ovi neobični kosmički objekti imaju veoma značajnu ulogu i za bolje i svestranije razumijevanje nastanka pojedinačnih zvijezda, njihovih skupova, pa i same galaksije kao cjeline.
Udaljavajući se od središta galaksije, nailazi se na mlade, veoma tople plave zvijezde. Sem pojedinačnih i višestrukih zvijezda (sastavljenih od dvije ili više komponenti), koje je nemoguće izbrojati, Mliječni put obiluje i velikim brojem složenijih struktura, zvjezdanih jata, maglina i drugih višestrukih zvjezdanih sistema. Procjenjuje se da u njemu ima oko 200 zbijenih zvjezdanih jata, a do sada ih je otkriveno preko 160. Najljepše takvo zvezdano jato je ogromna i izuzetno gusta grupacija u sazvježđu Herkula, udaljena oko 23.000 svjetlosnih godina. Kosmičke magline, koje predstavljaju možda najljepšu pojavu na nebu, dijele se na dvije grupe: svijetle i tamne, a razlika u sjaju im zavisi od položaja zvijezde koja ih obasjava. Najbolji primjer za ovakav svijetli objekat jeste Velika Orionova maglina, koja se može vidjeti i manjim durbinom ili dvogledom (tokom zimskih večeri i noći), a za tamni objekat može poslužiti maglina Konjska glava NGC 2024, koja se nalazi blizu zvijezde Zeta Oriona (dakle, takođe, u sazvježđu Oriona).
Rasturena ili otvorena zvjezdana jata su grupe mladih zvijezda nastalih gotovo istovremeno iz istog molekularnog oblaka. Ovakva jata mogu sadržati od desetak zvijezda do nekoliko hiljada takvih objekata koji su međusobno povezani gravitacionom silom. Rasturena zvjezdana jata nalaze se samo u nepravilnim galaksijama, kao i u diskovima spiralnih galaksija, jer se samo u njima formiraju nove zvijezde. Treba posebno naglasiti da zvijezde uvijek nastaju grupno u molekularnim oblacima, da bi potom, poslije formiranja, zajedno obrazovale otvorena zvjezdana jata. Zbog toga se pokatkad metaforički govori da su molekularni oblaci zvjezdana porodilišta, a da otvorena jata predstavljaju zvjezdane jasle.
Mlada otvorena jata se po nastanku i formiranju i dalje nalaze u molekularnom oblaku iz kojeg su nastale. U početku zvijezde jonizuju gas oko njih i tako stvaraju poseban kosmički region. Tokom kasnije evolucije pritisak zračenja, koje zvijezde stvaraju, postepeno razvijava (razbija) oblak u kojem su nastale i vremenom oduvava gas i prašinu iz jata. Ostatak oblaka, odnosno gasa i prašine koji preostanu, odbijaju svjetlost sa zvijezda, pa se zapaža kao refleksiona maglina. Većina rasijanih jata je mlađa od sto miliona godina. Uzrok takvom stanju jeste činjenica da su ovakva jata slabije gravitaciono povezana, pa se vremenom raspadaju usled interakcije i bliskih prolazaka sa drugim jatima i molekularnim oblacima, a gube članove i zbog međusobne interakcije, tj. bliskih prolazaka među samim zvijezdama u jatu. Sve zvijezde u jatu su približno iste starosti i istog hemijskog sastava. Upravo se zato ostali faktori koji utiču na zvjezdanu evoluciju mogu proučavati lakše nego kad se posmatraju pojedinačne zvijezde (koje ne pripadaju određenom zvjezdanom jatu).
Pojedina zvjezdana jata, kao što su Plejade (Vlašići), Hijade, Prezepe i druga, mogu se na nebu vidjeti i najmanjim optičkim instrumentima, čak i golim okom. Ipak, za detaljnije posmatranje većine jata potrebno je upotrijebiti teleskop ili jači dvogled. Najsjajnije grupe zvijezda, poput Plejada, u sazvježđu Bika, poznate su od davnina. Neka druga jata su bila poznata kao magličasti objekti. Plejade su još u stara vremena bile poznate kao sedam sestara, jer se sedam najsjajnijih zvijezda lako mogu uočiti i golim okom. Arat iz Sola 260. g. prije n.e. u svojoj poemi Fenomeni, opisuje Prezepe (Jasle) kao „mali oblak“, jer se pojedinačne zvijezde ne mogu jasno razdvojiti slobodnim okom. Do otkrića teleskopa priroda tih magličastih objekata je bila nepoznata. Tek su teleskopi uspjeli da daju veću i detaljniju sliku tih maglina zbog čega su ih vidjeli kao grupacije zvijezda.
Naučnici su dosta brzo otkrili fizičku povezanost zvijezda u otvorenim skupovima. Astronom amater i misionar Džon Mičel (1724–1793) izračunao je da je vjerovatnoća da zvijezde, gledano sa Zemlje, naprave grupaciju kao Plejade samo 1:496.000. Kako je vremenom astrometrija napredovala, tako se saznalo da zvijezde otvorenih jata imaju zajedničko kretanje kroz prostor. Spektroskopske metode kasnije su potvrdile da otvorena jata imaju slične radijalne brzine. Na osnovu toga se zaključilo da su zvijezde iz jednog otvorenog jata nastale zajedno, u istoj grupi.
(NASTAVIĆE SE)