Porudzbenica
Riječ
Dana |
Vaslije Đurović:
Biljke zbog kojih smo uhapšeni majka i ja nemaju nikakve veze s drogom, već je riječ o konoplji koja služi kao začin.
|
Vic
Dana :) |
Skupile se životinje u šumi da se takmiče u pričanju viceva. Prethodno se dogovore da ubiju onoga čijem se vicu ne budu svi smijali. Prva počne lisica. Ispriča vic i na kraju - smiju se svi, osim meda, pa ubiju liju. Zatim dođe vuk. Ispriča vic, svi ćute, samo se medo smije. Pitaju ga ostali:
- Šta je, medo, što se smiješ?
Meda će:
- Ala je bio dobar onaj lijin!
Jedu Mujo i Fata škampe, Fata se isprska po haljini, pa kaže:
- Juuu, izgledam kao svinja!
Mujo je pogleda i kaže:
- A još si se i isflekala!
|
|
|
|
|
Feljton
FILMSKO PREISPITIVANJE: RADOŠ NOVAKOVIĆ, „SOFKA” (6)
Priču nadogradio vlastitim emocijama
Scenario: Aleksandar Vučo, po romanu Borislava Stankovića „Nečista krv”; Režija: Radoš Novaković; Fotografija: Stevan Mišković; Muzika: Stevan Hristić; Scenografija: Miomir Denić; Montaža: Maja Ribar Lazarov; Uloge: Vera Gregović, Milivoje Živanović, Marija Crnobori, Tomislav Tanhofer, Rade Marković, Marko Marinković, Marija Taborska, Mila Dimitrijević; Proizvodnja: Avala film, 1948. godine
-Piše:dr Radoslav T. Stanišić Filmski i TV reditelj bangorski@t-com.me
Novaković je uporno branio svoje pravo da napravi film u kome će tekst biti više podsticaj za lične vizije nego obavezan okvir i literarna podloga. U tom prostoru moguće su rasprave – da li se u okviru tako zamišljenog stvaralačkog postupka iznalaze sve one pojedinosti koje sadrže potrebnu snagu za osvjetljavanjem tih unutrašnjih odnosa. Tu su i najvidljivije razlike između njihovih shvatanja i onog što u svom djelu Stanković izlaže. Sasvim je izvjesno da je Novaković uspio da se oslobodi literarnog načina izražavanja i da krene jednim drugim putem, bez obzira na njegov domet i stvarnu efikasnost. Režija se u ovom filmu dosta bavila problemima autentičnosti označenog materijala. Građeni su objekti, insistiralo se na realističnim pojedinostima i tražena mjera između obrađenog i autentičnog ambijenta. Reditelj je insistirao da svaki kadar bude stvaran i da se kroz montažu mogu učiniti ravnopravnim i ambijent, i glumci, i riječi. Insistiranje na prevođenju literature u filmski jezik ponekad je vodilo u manirizam. To se ogleda u onim međukadrovima koji treba da pokažu protok vremena ili da istaknu izvjesne simbole.
Najčešće su oni traženi u oblacima, drveću, letu golubova, u nabujalim vodama, zatim povremenim digresijama ili podsjećanju na osnovne ideje filma. Ima kadrova u kojima je vidan uticaj sovjetske rediteljske škole, dok je u nekim većim cjelinama naglašenije prisustvo iskustva američkih i francuskih filmova. U svemu tome je jako prisutna eklektika (tražiti najbolje) kao uslov da bi se došlo do filmskog jezika u kome tek reditelj treba da ispolji svoju individualnost. Ona nije samo u imaginaciji i originalnosti po svaku cijenu, već i u domenu ideja i onog što se želi od filma da stvori. Prvo se mora izdići u domen umjetničkog djelovanja, jer tu počinje osmišljavanje vlastitih želja i samog izraza. To je ujedno bilo i razgraničavanje sa konvencionalnostima i izvjesnom vulgarizacijom filmskog jezika, koja je primijećena u nekim tek snimljenim filmovima. Radoš Novaković je bio ubijeđen da film apsolutno mora da ostane u domenu umjetničkog izražavanja i da individualizacija djela ne može biti svedena na trenutni ukus, potpuno proizvoljno shvatanje ili ignorisanje estetskih zakonitosti. Insistiralo se da problemi čovjeka i svijeta budu rješavani u filmu na specifičan način, bez obzira na scenario i literarne vrijednosti izvornog djela. Suočavanje sa sudbinama i istinama ličilo je ponekad na negiranje literarnih vizija, ali je kroz sve to Novaković vjerovao da se metaforičnošću pojedinih kadrova može doći do punog vizuelnog utiska. Ali je isto tako sigurno da u izvjesnim scenama, a posebno u tretmanu samog izraza i unutrašnjim promjenama u poznatim likovima i prizorima, razaznajemo reditelja, koji kroz tuđe djelo pokušava da se probije do sebe. Tradicionalne karakteristike filmskog izražavanja ne posmatra kao nešto spoljno i tuđe već i kao svoje, i pomoću toga nastoji da konstituiše stvaralaštvo. Zbog toga i nema originalnosti po svaku cijenu, ali ni slijepog povođenja za poznatim uzorima – film mora da pruži dokaze da i ovaj reditelj, unutar takve situacije, može da se potvrdi kroz autentičnost svog djela. Novaković teško pristaje na pokoravanje literaturi, uzdržava se u naglašavanju vlastite subjektivnosti, izbjegava da riječi uvijek pretvori u objekte. Sve ga je to hrabrilo u uvjerenju da je u razrađivanju piščevog svijeta moguće zadržati emocionalni odnos prema njemu i svoj izraz učiniti istovremeno i ličnim i objektivnim.(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
Uslovi korišćenja
Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama.
Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.
MARKETING
loading...
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|