-PIŠE: Milosav B. Gagović,penzionisani pukovnik JNA
Najviše je onih koji se napadom na druge nacije ili pojedince brane ili prikrivaju vlastite zločine. Inače, nevjerovatan je raskol između onoga što se dogodilo ili događalo i onoga što se prezentuje javnosti. I Haški tribunal je u dobroj mjeri pothranjen lažima, pa su i mnoge donesene presude i odluke zasnovane na neistinitim podacima, lažima ili djelimičnoj istini. Tako da neke njihove odluke, presude u očima javnosti izgledaju pristrasne i neobjektivne. U tako nešto sam se i lično uvjerio kao svjedok trojici haških optuženika za ratne zločine. Zapravo, stičete utisak kao da se prihvata istina samo ono što prezentuje tužilaštvo i njihovi svjedoci, a svjedoci odbrane su po njihovom shvatanju uglavnom pristrasni, pa ispada da je kriv samo onaj za koga tužilaštvo kaže da je kriv bez obzira što je istina na strani optuženog. Tužilaštvo, takođe, ne razmatra uzroke, nego samo posledeice. Za njih nije bitno da li si u odbrani vlastitog života ubio nekoga, nego da je dotični ubijen. Prikupljaju podatke od stranke koju zastupaju i što ona kaže to se prihvata kao činjenično stanje, bez konsultacije sa optuženim. Odbrani je u svakom slučaju teško da dokaže istinu bez obzira koliko je u pravu.
Primjetno je da pred sudijama nijesu u istom položaju tužitelj i odbrana, jer se više vjeruje riječima tužitelja nego odbrane. Unaprijed je optuženi osuđen, a sud služi samo da kaže visinu kazne. Previše ima i mudrovanja, a čuveni Seneka kaže: „Da prekomjerno mudrovanje može biti opasno po istinu”.
Minuli rat, kao i svi drugi prije njega, obilježen je većim brojem zločina, što je i neminovno, kad se zna, da rat kao sredstvo za rješavanje nastalih problema, proizvodi zločine, čiji obim zavisi od aktera samog rata. Poznato je da on usmjerava ljudsku svijest na opstanak, borbu na život i smrt. Praktično prestaju svi ljudski normalni kriteriji, razum se gubi, a unutrašnji nagoni nadjačavaju svijest, pa je i ljudsko ponašanje analogno tome. Tako da imamo najviše onih koji su počinili ratne zločine koji su nastupali u rješavanju problema pomućene svijesti. Smatrajući da tim činom čine herojsko djelo za svoj narod i svoju vjeru. Oni u nešto većem broju i odgovaraju za ratne zločine. Umjesto da na optuženičku klupu sjedu oni koji su ih doveli do takvog stupnja svijesti i ponašanja, odnosno oni koji su i započeli rat.
Prisutna je i pojava da je neko samom pripadnošću nekom narodu istovremeno i zločinac bez obzira da li je ili nije počinio zločin. Nije mi poznato da je bilo ko odgovarao za počinjeni zločin prema pripadnicima JNA, a bilo ih je od Slovenije do BiH. Zapravo, mnogi pokušavaju pripadnike JNA prikazati kao agresore, kao da su oni sašli sa mjeseca, a ne tu prisutni četrdeset i pet godina. Neki hoće da im pripišu da su oni samo srpska vojska, s obzirom na to da je srbijansko i crnogorsko rukovodstvo podiglo glas protiv kontrarevolucionara pa samim tim podržavalo i pripadnike JNA, što nije bio slučaj sa rukovodstvima ostalih republika, koja su vodila kontrarevoluciju. Pošto je rat proizvođač zločina, onda smo u obavezi, prije svega, da ustanovimo ko je počeo rat na prostoru Jugoslavije 1991. godine i zbog čega je počeo. Da li je postojao drugi način rješavanja nastalih problema, sem oružanog, pa tek onda utvrditi pojedinačne počinjene zločine u tom ratu. Ne smijemo se zadovoljiti površnim konstatacijama ili nedokazanim tvrdnjama o uzrocima i početku rata vezanim za bilo koju ličnost. Posebno ne lijepljenjem etiketa ovom ili onom pojedincu ili narodu, bez obzira o kome je riječ, što se najčešće i čini. Kod utvrđivanja istine ne mogu učestvovati oni koji su počeli rat, jer ne mogu biti objektivni, niti oni koji su ostrašćeni nacionalisti, odnosno šovinisti i klerikalisti.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.