-Piše: Budo Simonović

Među nebrojenim prijateljima i poznanicima, a u Nikšiću uopšte, dovoljno je reći „dobri Mijo“ i svi će nepogrešivo pogoditi da je riječ o vajaru Miju Mijuškoviću. Upravo to je u nekoj prilici privuklo nekog radoznalog seljaka iz okoline Nikšića, po imenu Velizar, da jednom svrati kod tog neobičnog i u običnom narodu po dobru „prokazanog“ umjetnika koji na brdašcu iznad Nikšića otima od prirode i stvara svoj čudnovati i čudesno lijepi i zanimljivi svijet.
Prije nego što je krenuo iz tog svijeta, očigledno zadivljen i oduševljen i umjetnikovom predusretljivošću i time što je vidio, taj je nevještom rukom zapisao vještu misao, ono što je odjeknulo u njegovom srcu: „Dao si mi parče duše, vjetroznanče i slučajni poznaniče.“
A kod Mijuškovića su u njegovu opservatoriju – galeriju u Nikšiću svraćali mnogi, znani i neznani, poznati i anonimni i u jedno vrijeme je bilo gotovo nezamislivo da iko ko posjeti grad pod Trebjesom ne svrati i kod Mija. Dođu, zadive se i ostave neki trag. Mijušković i danas pomno čuva kao svete relikvije mnogobrojne daščice na kojima su zapisi i poruke poznanika i prijatelja koje je sticao u silnim godinama.
Valjda stoga što je za njega svaki čovjek pjesnik, najčešće su ga pohodili upravo pjesnici, ne samo jugoslovenski, koji su ostavili više od 60 svakovrsnih zapisa.Tako je, recimo, najveća srpska poetesa Desanka Maksimović, 5. maja 1971, na dasci zapisala pjesmu pod naslovom „Zemlja je svuda ista“, posvećenu njenom tada još živom mužu, njenoj najvećoj i jedinoj ljubavi, Sergeju Slastikovu Kalužaninu, ruskom emigrantu, bjelogardejcu, glumcu i pjesniku, „siromašnom ali ga srce tražilo“, za kojeg se udala 1933. godine, kao već zrela i afirmisana pjesnikinja i koji je ostao da vječno počiva u njenoj rodnoj Brankovini (umro je 1976, a pored njega će u istom grobu 16 godina kasnije počinuti i Desanka).
Na jednoj daščici stoji i zapis velikog umjetnika, novinara, pisca, putopisca, hodoljuba, kozera i boema, Zuka Džumhura, karakterističan i po tome što se Zuko i ovdje igrao na svoj način pa je naizmjenično pisao jednu rečenicu latinicom, drugu ćirilicom, a zapis je ostavio 1987. godine, godinu i po prije smrti. Evo tog zapisa, tačno onako kako ga je napisao Zuko Džumhur:
„Pravo, pravcato zadovoljstvo je biti prijatelj sa čovjekom u poodmaklim godinama što ima obrve kao brkovi kraljevića Marka, a dušu kao dijete od deset godina.
To dijete sijedih vjeđa, bujne mašte i zlatnih ruku zove se Mijo, majstor Mijo, veliko srce Mijo, ljudina Mijo, dobri volšebnik (čarobnjak, mag, tajanstvenik, napomena B.S) Mijo.
Hvala ti na prijateljstvu, moj dragi Mijo.
Tvoj prijatelj
Zuko Džumhur
Herceg
Novi,
Aprila,
‚987. godine Gospodnje“
U kolekciji neobičnih spomen-dasaka, nalazi se i jedna na kojoj je svojevremeno i Branko Ćopić zapisao ove stihove:
„Oj sokole, moj sokole,
ne slijeći mi pod prozore
sa visoke Grmeč-gore,
ne budi mi prije dana
moga sina Radovana,
moga mladog partizana.“
Sjutra: OD PRAVDE
DO NEPRAVDE

Prijatelji

Gotovo da i nema iole poznatijeg imena iz svijeta jugoslovenske književnosti i likovne umjetnosti druge polovine 20. vijeka da nekad nije posjetio Mijuškovića. Među njegovim prijateljima su, međutim, i mnogi znameniti ljudi iz bijela svijeta. Recimo: poljski teatrolog i estetičar Henrik Jurkovski, ruski pijanista Sergej Dorenjski, pjesnik Jevgenij Jevtušenko, italijanski producent Karlo Ponti, grčki državnik i vlasnik velike kolekcije umjetnina Konstatin Micotakis, šahisti Viktor Korčnoj i Boris Spaski, teatrolog iz Bratislave Vlado Predmerski, veliki španski pjesnik Rafael Alberti, direktora Uneskovog instituta za spomenike kulture Pol Filip, koji je zapisao najsažetiju, ali možda i najrječitiju poruku: „Srećan sam jer sam sreo jednog slobodnog čovjeka...“

Sudbina „Mudraca iz Pive“

Mijuškovićeva skulptura „Mudrac iz Pive“ završila je u domu Karla Pontija i Sofije Loren. Kad su ovaj slavni bračni par iz svijeta filma optužili za utaju poreza, među zaplijenjenim vrijednostima iz njihove kuće je odnesena i ta skulptura i zameo joj se trag, tako da Mijušković više ne zna kakva je njena sudbina.