- Piše: dr Blažo Zlopaša

Kad pročitah u dnevnoj štampi tekst pod naslovom „Život damo, Bukovicu ne damo“, prisjetih se Njegoševe nenadmašne filozofije: „Ko potoke može ustaviti, da sinjemu moru ne hitaju...!“ Ne daj bože da crnogorskom režimu i to uspije! Pade mi na um i ona narodna izreka: „Sačuvaj me, bože, nenadnje!“. Kad zakoračismo u novi milenijum i u svijet digitalizacije, obuzeše me nakaradne misli- da će se Montenegro vratiti u daleku prošlost, u vrijeme komita. Crnogorsko čojstvo bilo je svetinja, a temelj crnogorskih komita zasnivao se na časti i slobodi. Moj đed Risto Čanović došao je iz Amerike da se priključi komitama. Nikšićani su ga zapamtili kao stasitog Crnogorca, u crnogorskoj nošnji. U istoj smo ga i sahranili. Nosio je stalno ljevor za pojasom. Kao djetetu pričao mi je o komitima i o tome zašto je bio komita. Kasnije sam se zainteresovao ko su bile komite i zašto se moj đed vratio iz Amerike da bude komita? Crnogorske komite su nastale u ljeto 1916. godine, poslije raspuštanja crnogorske vojske. Od 1916. do 1918.godine vodili su borbu protiv austrougarske okupacije. Pridružili su se srpskim jadranskim trupama u borbi za oslobođenje Crne Gore, a na kraju i bjelašima u borbi za ujedinjenje dvije srpske države, Srbije i Crne Gore. Poslije povlačenja srpske vojske preko Skadra, crnogorska vojska oko Danilovgrada i Podgorice nije se mogla povući istim pravcem, jer prethodnici nijesu osigurali odstupnicu, prepustili su položaje Austrougarima. Ponuđeno je primirje, koje su Austrougari odbili i došlo je do raspuštanja crnogorske vojske. Ko je uspio da izbjegne internaciju i ropstvo, izbjegao je u šumu. Komite su imali veliku podršku od stanovništva koje ih je obavještavalo o kretanju neprijatelja, sakrivalo ih, branilo i hranilo. Dolazak u komite dvojice ministara Radomira Vešovića i Milosava Raičevića privukao je komitskom pokretu mnoge značajne ličnosti. Borbe s okupatorom intenzivirane su krajem 1917. i početkom 1918.g odine. Radomir Vešović pokušao je da mirnom kolaboracijom sa okupatorom preuzme upravljanje nad austrijskom Crnom Gorom, nakon čega je prognan iz komitskog pokreta. Komitski pokret nije uništen. Naprotiv, čak je dobio na snazi i počeli su da napadaju Austrougare. Istorija se ponavlja... U čemu bi se sastojala borba ovovremenih komita? Nastavili bi da čuvaju zavjet predaka, da nešto i od nekoga brane. Da brane Bukovicu i prirodu od montenegrinskih skorojevićkih biznismena, kad država nije u stanju da je sačuva. To bi bio oslobodilački pokret, jer bi se borio da očuva ono što nije proizvod čovjekovog uma i što nije stvorila čovjekova ruka. U prirodi vladaju zakonitosti i harmonija. Koliko je priroda moćna i vječna, toliko je čovjek u njoj mali i prolazan, i nije uspio, niti će uspjeti da je pokori. Samo pokušava da naruši njene zakonitosti. Ali, priroda ima i moć osvete. Da bi čovjek živio u skladu sa prirodom i njenom harmonijom, mora da poštuje njene zakonitosti. Svaki trud je uzaludan ako se tome priroda protivi, zapisao je Seneka. Čovjek i prirodu može da učini još ljepšom, ako svoje djelovanje usklađuje sa njenim zakonitostima, ali pohlepa ga vodi u suprotnom smjeru. Erih From to objašnjava: „Pohlepa je rupa bez dna koja iscrpljuje čovjeka u beskrajnom pokušaju da zadovolji svoje potrebe, bez konačnog zadovoljstva!“
Crna Gora po prirodnim ljepotama ne zaostaje čak ni za Švajcarskom. Švajcarci nemaju takvu morsku obalu, jedan od bisera Jadrana. Švajcarska sebe nije proglasila ekološkom državom, a više smeća ima u okolini Podgorice nego u Švajcarskoj oko neke štale. Švajcarska je demokratska država, dok crnogorski vlastodršci javno priznaju da Montenegro to nije, jer saopštavaju da nijesu ispoštovali volju 85 odsto svojih građana, kada je u pitanju pristupanje neekološkoj, zagađivačkoj i zločinačkoj alijansi, kakva je NATO! Da se čovjek prekrsti od muke! Zdrav razum ne može negirati da je NATO zločinačka organizacija- ubili su, između ostalih, i malu Milicu na noši, djecu u Murinu, đake u Aleksincu, mladence i putnike spalili u vozu na Grdeličkom mostu, usmrtili vojnika u Danilovgradu, gađali bolnice, zagadili zemlju osiromašenim uranijumom (između ostalih i crnogorsku Lušticu) i povećali broj malignih oboljenja, porušili mostove, pobili nedužne radnike RTS-a i počinili još mnoga beščašća... Da li ima časnog Crnogorca koji ne osuđuje ove zločine protiv čovječnosti? Taj procenat sigurno prelazi i devedeset odsto.
Navešću jedan od bezbroj primjera uređene demokratske države, kakva je Švajcarska koji dokazuje kolika je svetinja glas građanina! U Italiji, kod Milana, postoje aerodromi „Linate“ i „Malpensa“ koji su u jesenjim danima često pod velikom maglom pa je slijetanje i uzlijetanje aviona rizično i često su od oktobra do januara ti aerodromi zatvoreni. Nedaleko je švajcarska granica, a ispod planine San Gotard je aerodrom,,Anjo‘‘, koji ima najviše sunčanih dana u Evropi u mjesecima kada su na drugoj strani, u Lombardiji, magle. Italijani i Švajcarci se dogovore da koriste taj aerodrom u danima kada su italijanske zračne luke zatvorene, uz visoke nadoknade i davanje privilegija okolnim selima. Švajcarci za svaku sličnu odluku pitaju građane, raspisivanjem referenduma, jer je,,glas naroda -glas Boga‘‘. Seljaci koji žive u blizini aerodroma izjasnili su se protiv, i dogovor nije ostvaren.
Da crnogorskoj vlasti nije mnogo stalo do interesa naroda, pokazuje pohlepa interesne grupe koja gradi elektrane tamo gdje im nije mjesto. Da bi čovjek živio u skladu s prirodom, mora da poštuje njene zakone. Uništavanje rijeke Bukovice bilo bi veliki, neoprostivi zločin prema prirodi i žiteljima okolnih sela. Nestankom Bukovice, nestala bi pastrmka potočarka i bistra pitka voda! Kakav veliki zločin! Crna Gora uvozi pitku vodu! Apsurd je još veći kada se zna ko su budući vlasnici elektrana; nijesu još ni sazreli, nikakave trajne vrijednosti nijesu ostvarili, niti se radom i djelom dokazali, a nudi im se da preko noći budu biznismeni i istovremeno i štetočine kad je riječ o opštem dobru! Hoće da ubiju život sela. Da nestanu pašnjaci i životinje. Na sve zagađenijoj planeti proizvodnja zdrave hrane najveće je blago. Što se to ne ponudi žiteljima šavničkih sela!? Crna Gora, ne znajući odakle, uvozi meso koje godinama drže po hlanjačama, poprskano konzervansima. Autor ovog teksta dugo je živio u Švajcarskoj, zato i zna da bi Švajcarci stimulisali žitelje Bukovice da gaje stoku i da se vrate selu. Otvorili bi mogućnost zapošljavanja i bogaćenja seljaka korisnim radom. Elektranama treba jedan ili dva čovjeka da ih vodi, koliko njih i uzima profit. Ukoliko se ostvari zajednički zločinački poduhvat grupice montenegrinaca protiv prirode čuće se plač durmitorskih gora što bisernu suzu veličanstvene Bukovice pretvoriše u ružno suvo korito. Kako vlast ne poštuje volju naroda, Bukovičanima ostaje da se odmetnu u komite, a već je garantovano da će imati više od 85 odsto podrške naroda! Ukoliko crnogorska vlast pozove NATO da spriječi otpor seljaka koji brane Bukovicu, budući da alijansa napada kukavički iz vazduha „tomahavkama“, ne bi im bilo isplativo da gađaju Šavničane s obzirom na to da jedna raketa košta preko dva miliona dolara. Istovremeno zagadili bi „ekološku“ državu osiromašenim uranijumom, što bi moglo izazvati pomor stanovništva. Onda bi režim morao da upotrijebi svoju vojsku u savlađivanju ovovremenih komita i eto ti belaja, kao nikad dosad u podijeljenoj Crnoj Gori! I na kraju dvije velike istine... Jednu je izrekao Bendžamin Frenklin, jedan od tvoraca američkog ustava: „Kad se udruže vlast i novac, daju najstrašnije efekte!“A drugu izreče narod: „Kad pohlepa uđe na jedna vrata, sreća izađe na druga!“