Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Milo najbogatiji šef države u Evropi * Premijer zna ko su nalogodavci i gdje se kriju * Ministar žmuri na probleme * Radonjić nema rezultata, ali ima rodbinu u Vladi * Ruska uniforma ”osjeća” umjesto vojnika * Milo najbogatiji šef države u Evropi * Veče prkosa, pobjede i emocija
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 26-05-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Ognjen Jovović, predsjednik Udruženja Bjelopavlić:
– Ministar Damir Šehović treba da smijeni direktoricu danilovgradske gimnazije Natašu Latković zbog uništenja profesije prosvjetnog radnika i ukidanja ćirilice.

Vic Dana :)

Fata poslala malog Mujicu u trgovinu po hljeb i mlijeko i dala mu krupnu novčanicu, pa kad se mali vratio i stavio kesu na sto, Fata ga upita:
- A gdje je kusur?
Mujica neuvjerljivo ispali:
- Nema... kupio si žvake...
Fata ga oštro pogleda:
- Otkad s‘ to žvake 5 maraka?
Mujica slegne ramenima:
- Nemam pojma, i ja sam u šoku!
- Sine gledaj kad se ženiš da bude lijepa, pametna, vrijedna.
- Gledam ćale, al‘ gledaju i one.
Zakasni Perica na čas pa ga pita učiteljica:
- Perice, zašto si zakasnio na čas?
Perica:
- Kasno sam krenuo od kuće!
Učiteljica:
- Zašto nisi krenuo ranije?
Perica:
- Bilo je kasno da krenem ranije!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton DR SLOBODAN P. SELINIĆ: SRBIJA I JEZIČKI SUKOB U JUGOSLAVIJI 1967. (1) Bečki književni dogovor Feljton smo uradili po Selinićevoj knjizi „Srbija i jezički sukob u Jugoslaviji 1967”, koju je izdao Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda, 2017.
Dan - novi portal
-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Dugo prikrivana srpsko-hrvatska netrpeljivost u SFRJ, deklarativno utemeljenoj na bratstvu i jedinstvu, otvoreno i najžešće se ispoljila u martu 1967. godine kroz tzv. „jezički sukob”. Kako je do tog sukoba došlo i kakav je on imao tok i posledice, po prvi put na jednom mjestu, činjenično i shveobuhvatno, možemo saznati iz knjige „Srbija i jezički sukob u Jugoslaviji 1967”, čiji je autor istoričar dr Slobodan P. Selinić. Knjigu je prošle godine izdao Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda, u kome je Selinić zaposlen kao viši naučni saradnik, a uz njegovo odobrenje i saglasnost izdavača, potrudili smo se da u narednih nekoliko brojeva čitaocima predočimo suštinu u njoj obrađene problematike.
Dr Slobodan P. Selinić zauzima istaknuto mjesto u srednjoj generaciji srpskih istoričara, a posvećen je proučavanju društvene istorije, spoljne politike i diplomatije socijalističke Jugoslavije. Pored ove knjige, napisao je monografije Beograd 1960-1970, snabdijevanje i ishrana (2005), Jugoslovensko-čehoslovački odnosi 1945-1955. (2010) Jugoslavija i svet 1945-1950: hronologija (2010, koautor) i Partija i diplomatija u Jugoslaviji 1945-1952. (2013). Bio je urednik zbornika radova Spoljna politika Jugoslavije 1950-1961. (2008) i Jugoslovenska diplomatija 1945-1961. (2012). Urednik je časopisa Tokovi istorije.
Nacionalno pitanje je bilo jedan od problema za koje Jugoslavija nije pronašla rješenje za sve vrijeme svog postojanja. U pojedinim periodima su međunacionalni sporovi, posebno u sprezi sa nepovoljnim međunarodnim okolnostima, bili velika prijetnja za državu. Jezičko pitanje će se pokazati kao jedan od okidača za međunacionalne sporove. Doduše, samo jedan u moru drugih.
Tema knjige „Srbija i jezički sukob u Jugoslaviji 1967.” (na osnovu koje je urađen ovaj feljton-prim. priređivača) je srpsko-hrvatski spor oko jezika 1967, prije svega uloga srpske intelektualne i političke (partijske) elite i njihov međusobni odnos.
Pitanje jezika kojim govore Srbi i Hrvati nije bilo novo i nije prvi put javno postavljeno tek 1967.
Još u 19. vijeku je svijest o jugoslovenskom duhovnom jedinstvu bila pokretač pravopisnih i jezičkih reformi i dogovora. Bečkim književnim dogovorom 1850. postignut je sporazum o zajedničkom književnom jeziku Srba i Hrvata. Glavni potpisnik sporazuma sa srpske strane bio je Vuk Karadžić, a sa hrvatske Ivan Mažuranić. Bečki književni sporazum potpisali su još Ivan Kukuljević, Dimitrije Demeter, Vinko Pacel, Franc Miklošič, Stefan (Stjepan) Pejaković i Đuro Daničić. Kao polazište za zajednički jezik poslužio im je štokavski dijalekat, tačnije govor Bosne i Hercegovine i Duborvnika. Usvojena su i neka načela za normiranje budućeg zajedničkog jezika.
Početkom 20. vijeka težnja za jugoslovenskim književnim jedinstvom postala je izraženija. Pristalice jugoslovenske ideje su smatrale da je postojanje dva narečja (ijekavsko i ekavsko) i dva pisma (latinica i ćirilica) zahtijevalo novu reformu jezika i unifikaciju jezika i pisma. O tome je javno pisao časopis Zvono 1911. predlažući ekavsko narečje za jedinstveni srpskohrvatski jezik. U to doba Jovan Skerlić se zalagao za jedinstveno narečje – ekavsko i jedinstveno pismo – latinicu. U anketi Srpskog književnog glasnika 1914. svi pisci (srpski, hrvatski i slovenački) su se izjasnili za latinicu kao pismo, a većina za ekavsko narečje. Ideja o jedinstvenom književnom jeziku na bazi ekavskog dijalekta i jedinstvenom pismu (latinici) bila je u službi ostvarivanja duhovnog jedinstva jugoslovenskih naroda. Stvaranjem jugoslovenske države 1918, jugoslovenski narodi, koji su se do tada malo poznavali, našli su se u istoj državi. Unifikatorske koncepcije našle su se oči u oči sa političkim pragmatizmom, strahom od većinske nacije u državi, nacionalnim idejama, klerikalizmom i nacionalizmom. Kompromisni unitarizam je u Ustavu iz 1921. za službeni jezik proglasio „srpsko-hrvatsko-slovenački”. To je bila vještačka kovanica koja nije imala realne osnove u jeziku. U stvarnom životu je bilo onih koji su se držali ideala o unifikaciji jezika i pisma, onih koji su bili tolerantni prema razlikama, ali i onih koji su, zalažući se za čistunstvo svog jezika, smatrali da tako utiru put ka održavanju svoje nacije. Ideologija integralnog jugoslovenstva je kulturno jedinstvo shvatala u smislu parole „Jedan jezik, jedno pismo, jedan pravopis”, ali su se pristalice ove ideje podijelile oko mogućnosti ostvarivanja tog cilja. Za unifikaciju jezika zalagali su se i demokratski, liberalni i antiklerikalni krugovi u Sloveniji. Slovenački liberali su tražili utapanje slovenačkog književnog jezika, koji su nazivali dijalektom, u jedinstveni srpskohrvatski jezik. Suprotno od njih, krugovi bliski Rimokatoličkoj crkvi isticali su potrebu očuvanja slovenačkog jezika kao preduslova za nacionalno održanje.(NASTAVIĆE SE)

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Uslovi korišćenja

Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama. Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.

MARKETING
loading...
Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"