Nakon oslobodilačkih ratova sa Turskom (1876–1878) nastaje novi razvojni period Crne Gore. Odlukama Berlinskog kongresa dobila je međunarodno priznanje i od tada se pojavljuje kao samostalno privredno i političko područje. Teritorija Crne Gore se znatno povećala, a stvoreni su uslovi za brži društveno-ekonomski i kulturni prosperitet. Tada je Crna Gora ostvarila značajan pomak u stvaranju novih dobara i u poboljšanju ekonomskih, političkih i kulturno-prosvjetnih prilika.

Broj osnovnih škola naglo je povećan, a 1880. god. otvorena je i gimnazija na Cetinju, kao i čitaonice u svim većim mjestima. Osnivaju se kulturno-umjetnička društva, poboljšava izdavačka djelatnost, održavaju se mnogi kursevi za obuku novih zanimanja, dok imućniji građani šalju svoju djecu na školovanje u inostranstvo. Tako se u Crnoj Gori stvara obrazovani kadar, koji svojim novim saznanjima unosi vrlo korisne novine značajne za dalji prosperitet. U to vrijeme stvara se još jedna klasa – seljačka buržoazija koja, takođe, daje značajan doprinos u stvaranju novih oblika kulture, stvaralaštva i društvenog života, obogaćenog novim dostignućima. Sve to uslovljava stvaranje novih društveno-ekonomskih odnosa u novoj državi, koja počinje da živi u daleko povoljnijim prilikama i svim elementima karakterističnim za moderne države. Kao proizvod izmijenjenih životnih uslova, pored ostalog, počinje da se razvija i moderni sport, u raznim oblicima i varijantama.

Viševjekovna narodna nadmetanja u trčanju, bacanju kamena s ramena, skakanju, rvanju, streljaštvu itd. bila su jedina forma tjelesnog vježbanja i takmičenja, u dotadašnjim fizičkim aktivnostima. Narodni sport u Crnoj Gori imao je kult i tradiciju kao malo gdje drugo, tako da je modernom sportu bilo veoma teško da nađe svoje mjesto i da stekne pravo građanstva. Međutim, zahvaljujući, prije svega, studentima školovanim na strani, najčešće u Beogradu, i brojnom diplomatskom koru na Cetinju, Crnogorci su upoznali nove sportove, koje su djelimično i prihvatili. Djelimično iz razloga, što su na jednoj strani, ljudi bliski crnogorskom dvoru i imućniji mlađi ljudi, oficiri i inteligencija, prihvatili nove forme tjelesnih aktivnosti, koje su postale svakodnevni oblik zanimanja, prije svega na Cetinju, a, na drugoj strani, široki narodni slojevi, a posebno omladina, i dalje su se bavili narodnim nadmetanjima.

Nastava gimnastike (fizičkog vaspitanja) u osnovne škole zvanično je uvedena 1874. godine, poslije zbora crnogorskih učitelja na Cetinju. Na ovom skupu je odlučeno da se nastava gimnastike kao „obligatan (obavezan) predmet usvoji (predaje) u sva četiri razreda”. Nastava gimnastike u Ženskom institutu uvedena je 1879. godine, sa po jedan sat nedjeljno, i to za I, II i III razred „vježbe u slobodnom kretanju prostim i rednim igrama“, a za IV i V razred „vježbe na aparatima (spravama, tj. sportska gimnastika)“. Odmah nakon osnivanja gimnazije na Cetinju (1880) uvedena je nastava gimnastike, a njen prvi nastavnik bio je poznati prosvetitelj i pisac Sima Matavulj.

U vojnim jedinicama tjelesno vježbanje zauzimalo je značajno mjesto u obuci vojnika. U prvo vrijeme akcenat je dat vježbama sa oružjem, opštoj fizičkoj pripremi i vježbanju bez sprava. Godine 1909/10. Ministarstvo vojno je izdalo „Pravila za obuku vojske u gimnastici“ i „Pravila za gimnastička vježbanja“, u cilju stvaranja jedinstvenog programa tjelesnih aktivnosti za vojsku.

Glavni problem u sprovođenju nastave gimnastike u školama i vojsci, bio je nedostatak stručnih kadrova za ovu djelatnost. Da bi se taj problem donekle ublažio, na poziv crnogorske vlade na Cetinje je 1908. god. došao Slovenac Viljem Kukec, poznati vježbač i takmičar Češkog sokola iz Praga. On je trebalo da obuči mlađe oficire tako „da oni mogu predavati gimnastiku i u školama, kao što se to čini i u naprednim zemljama.

Veliki uticaj na razvoj modernog sporta i fizičke kulture uopšte, ostvario se pojavom sokolstva u tadašnjoj Crnoj Gori. Sokolski sistem, čiji je tvorac Čeh dr Miroslav Tirš (Tiršov sistem), doveo je do popularizacije tjelesnog vježbanja kod svih slojeva društva. Iako dosta kratko, realizacija tog novog sistema, od naroda široko prihvaćenog, vrlo uspješno se odvijala i usavršavala sve do početka Prvog svjetskog rata.

PIŠE: Prof. dr Veselin Jovović

(NASTAVIĆE SE)

---