-Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ

Tri dana kasnije, u subotu 18. marta, Beograd je imao svečan izgled. Od ranog jutra skupio se svijet; na putu od Dvora do Saborne crkve, ispred same crkve i u njoj samoj, na putu od crkve do savskog pristaništa i na samom pristaništu. Knez je u pratnji svojih gardista nešto poslije osam sati izašao iz Dvora i, pozdravljen od oduševljenog naroda, prvo otišao u Sabornu crkvu. Na crkvenim vratima su ga dočekali mitropolit Mihailo i paroh Saborne crkve jerej Nikola Stajević sa sveštenstvom, svi u svečanim odeždama. Poslije molitve Svevišnjem za zdravlje i srećan put knezu u Carigrad, mitropolit je u prepunoj crkvi održao kraću besjedu, a svečanost se završila molitvom i svečanim otpjevom „Mnogaja ljeta”. Zatim je knez, praćen mitropolitom i brojnim sveštenstvom, kolima, kroz gomilu naroda, sišao na Savu gdje ga je dočekala i pozdravila postrojena vojska. Uz neprekidne usklike naroda koji ga je pozdravljao, pucnjavom iz prangija i topova i zvonjenjem zvona svih beogradskih crkava, knez se parabrodom „Deligrad”, okićenim girlandama, i na kom se vijorila srpska zastava, otisnuo niz Savu i Dunav nešto poslije devet sati. Ukupno ga je iz prestonice ispratilo preko dvanaest hiljada ljudi.

Na važan put u Carigrad kneza su svečano ispratili i brojni beogradski Jevreji Sefardi (Beograd je tada bio jedan od rijetkih evropskih gradova gdje su Jevreji prognani iz Španije našli utočište, slobodno živjeli, radili i trgovali). Okupili su se na zastavama okićenoj obali Dunava, u blizini mjesta gdje ih je većina stanovala (današnji Dorćol). Iz svoje sinagoge, specijalno za ovu priliku, donijeli su i veliki barjak okićen sa dvije srebrne krune. Djevojčice su u rukama imale šimširove vijence, a dječaci male trobojke.

Dok je knez na „Deligradu” plovio pored njih i otpozdravljao im, djeca su mu pjevala, zajedno sa svojim crkvenim i školskim starješinama, pjesmu za srećan put, specijalno napisanu i komponovanu za ovu priliku.

Pjesma je pjevana na jevrejskom jeziku, a u prevodu je glasila (prema „Srbskim novinama” broj 34. od utorka 21. marta 1867. godine): „Idi blagim uspjehom k caru,/Neka Bog unaprijedi put Tvoj,/Blagosloven budi ulaskom i/Blagosloven izlaskom Tvojim./ Svemogući! ispun' želje Knjaza,/ Osvijetli i upravi namjeru Njegovu!/Neka neizostane nama dobrodošlicom/Ga pozdraviti!/Kako bi milošću Njegovom hranio/povjereno stado svoje.”

Knez je usput svuda lijepo dočekivan. Prošavši pored Višnjice, Velikog sela, Vinče i Grocke, gdje je narod u svečanim odijelima izašao na obalu Dunava da ga pozdravi, prispio je u Smederevo nakon dva sata i 15 minuta vožnje. Parabrod je polako i blizu obale plovio da bi knez mogao otpozdravljati građanstvu, sveštenstvu, činovništvu i đacima svih ovdašnjih škola, koji su organizovano, u svečanim odijelima i u velikom broju došli da pozdrave svog vladaoca. Na smederevskoj obali, okićenoj srpskim trobojkama, bila je i uparađena narodna vojska koju je knez, kako i dolikuje, vojnički pozdravio. Okićeni su bili i dunavski šlepovi i lađe i sve kuće duž obale. U čast kneza zvonila su zvona obje smederevske crkve.

I Kajmakam ovdašnjeg grada sa oficirima i gradskom posadom, pozdravio je kneza. Dok je knez Dunavom prolazio pored tvrđave, oni su uparađeni stajali na njenim bedemima.

Kada su austrijski brodovi dolazili u susret „Deligradu”, u znak počasti srpskom knezu, dizali su i spuštali svoju zastavu na krmi po tri puta.

Uz lijep dan, plovidba od Smedereva nizvodno Dunavom protekla je u najboljem redu, tako da je „Deligrad”, sa svojim važnim putnicima, prošavši pored Dubravice, Gradišta, Donjeg Milanovca, Tekije i Kladova, za vidjela prošao kroz đerdapski tjesnac, i stigao u Turn Severin (Turn Severin) već u 5.45 sati popodne.

Dolazak u Turn Severin bio je za domaćine iznenadan, jer su srpskog kneza očekivali sjutradan (bilo je planirano noćenje u Tekiji). Ali i pored toga, vijest o kneževom dolasku brzo se prenijela Turn Severinom, pa se na obali veoma brzo okupilo dosta svijeta.


(NASTAVIĆE SE)