-Piše: dr Predrag Milidrag

„Dok god matriks postoji ljudska rasa nikad neće biti slobodna”, kaže Morfeus u Matriksu (I 0.43.48), dodajući u nastavku da je to jednako kraju rata. Za probuđene je, dakle, na početku sloboda ekvivalentna uništenju matriksa i, posledično, uništenju mašina. Takva pobjeda značila bi potpunu prevlast ljudi, i to je ekvivalentno Smitovom „sve”, apsolutna pobjeda i apsolutna vlast nad oba svijeta. Do problematizacije tog koncepta slobode dolazi u razgovoru Nea sa zapovjednikom Hamanom na kontrolnom nivou Zajona, naravno na početku drugog dijela: „Ponekad mislim na sve one ljude još prikopčane na matriks i kad pogledam ove mašine moram pomisliti da smo nekako uključeni u njih”. To je temeljan uvid, naime da u svijetu Matriksa ni ljudi, ni mašine ne mogu postojati jedni bez drugih. Zahvaljujući tom uvidu, pojam slobode ne može više podrazumijevati uništenje mašina i matriksa, jer bi značio barem smrtnu opasnost za opstanak ljudi, i probuđenih i neprobuđenih. Hegelovski rečeno, dijalog između Hamana i Nea ukazuje na napredak svijesti o slobodi kod probuđenih. Sadržaj te drugačije svijesti jeste spoznaja da nema slobode bez mašina: ako i samo ako mašine, onda i samo onda ljudi (i obrnuto). Između njih vlada odnos ekvivalencije.

Tokom drugog i trećeg dijela o promjeni u poimanju slobode praktično nismo obavještavani, probuđeni govore o „okončanju rata”, ali šta to znači i dalje znamo samo na osnovu Morfeusovih riječi iz prvog filma. Tek u razgovoru već slijepog Nea s, pretpostavljamo, vrhovnom vještačkom inteligencijom, saznajemo da okončanje rata implicira i opstanak probuđenih i opstanak matriksa i opstanak vještačkih inteligencija. Kada na kraju gigantomahije i bitke za Zajon dječak probuđenima saopštava „rat je gotov. Rat je završen” (III 1.55.55–1.56.12) niko ne misli da to znači „pobijedili smo” ili „matriks je uništen” ili „mašine su poražene” ili „Neo je pobijedio” (već: „Neo je uspio”, osam puta ponovljeno, da zaustavi rat). Umjesto toga, „rat je završen” za ljude znači međusobno priznanje prava na opstanak i mir.

Ovakav proces „učenja”, „obrazovanja” duha, napredovanja svijesti o tome šta je sloboda ne srećemo kod Agenta Smita. Za njega je poraz svaki ishod koji ne znači ispunjavanje onog: ja „hoću sve”. U gigantomahiju s Neom on ulazi kao u sukob na sve ili ništa: ili će Neo postati Smit ili će Smit biti uništen. Međutim, zato što je dobio tu bitku izgubio je sve.

Ni splet Arhitekta-Proročica ne ostaju pri prvobitnom konceptu uravnoteženja matriksa. Zahvaljujući opasnosti od Smita oni, takođe, uviđaju da je cijena koja mora da se plati priznanje probuđenima prava na život i priznanje prava na buđenje iz matriksa. Da li je to bio plan od početka? Na osnovu razgovora Arhitekte i Proročice skraja trećeg dijela ne stiče se utisak da jeste. To ne treba da čudi, jer sloboda naprosto ne može biti dio „matematički preciznog sklada” (Arhitekta). Iz razgovora s Neom vidno je da je Arhitekta svjestan problema, ali takođe i to da u tom trenutku još uvijek misli da ga može staviti pod kontrolu („problem nije neočekivan, pa čak ni izvan kontrole”), sve do tog razgovora Neo se kreće u „očekivanim” okvirima, i ne pada mu na pamet da dopusti oslobađanje ljudi iz matriksa.

Zahvaljujući Agentu Smitu, svijest i Nea i vještačkih inteligencija napreduje, te uviđaju da je početna dilema „ili mi ili oni” bila lažna, da nisu probuđeni ti koji nužnim načinom ugrožavaju opstanak mašina, niti su mašine te koje nužnim načinom ugrožavaju opstanak ljudi, već, upravo suprotno, da nužnim načinom ili postoje i jedni i drugi ili ih uopšte nema. Spoznaju te ekvivalencije donijela je opasnost zvana Agent Smit i njegovo razumijevanje slobode. Smit je doveo do uvida da postoji i treća mogućnost odnosa ljudi i mašina/vještačkih inteligencija, međusobno priznanje prava na opstanak. Bez Agenta Smita taj uvid ne bi bio moguć.

S obzirom na sve izloženo, smatram da možemo govoriti (da budemo malo pompezni) o svjetskoistorijskom doprinosu Agenta Smita svijetu Matriksa, jer – a) zahvaljujući sukobu sa Smitom Neo postaje Odabrani, b) zahvaljujući Smitu ljudi uviđaju da pravo na život i slobodu ne implicira uništenje mašina i c) zahvaljujući Smitu mašine uviđaju da moraju priznati ljudima pravo na buđenje i opstanak, ukoliko žele da postignu ravnotežu.


(Nastaviće se)

---