-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Ime prof. dr Suzane Rajić nalazi se u samom vrhu srpske istoriografske nauke. Dodatno, to je ona potvrdila i knjigom „Aleksandar Obrenović – vladar na prelazu vjekova, sukobljeni svjetovi“, kojom je, prema ocjeni jednog od njenih recenzenata, dr Latinke Perović „stvorila monumentalno djelo o poslednjem Obrenoviću, kralju Aleksandru“, i ujedno dala i „totalnu istoriju ne samo kratke vladavine kralj Aleksandra nego i istoriju Srbije druge polovine 19. vijeka“. Ranije smo na ovom istom mjestu to pokazali kroz poglavlje „Siroče kraj živih roditelja“, dok ćemo za ovu priliku prenijeti skraćenu verziju poglavlja koje govori o tome kako je kralj Aleksandar, još kao maloljetan, izvršio državni udar, zbacio Namjesništvo i preuzeo vlast u Srbiji.

Knjigu „Aleksandar Obrenović – vladar na prelazu vjekova, sukobljeni svjetovi“, izdala je Srpska književna zadruga iz Beograda. Knjiga je 2014. godine doživjela i drugo izdanje, po kome smo i priredili ovaj feljton, uz prethodno odobrenje prof. Rajić, i ljubaznu saglasnost glavnog urednika Srpske književne zadruge, cijenjenog književnika Dragana Lakićevića.

Prof. dr Suzana Rajić rođena je u Kruševcu, 1973. godine. Redovni je profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na predmetu Istorija srpskog naroda u novom vijeku. Bavi se srpskom istorijom u 19. i početkom 20. vijeka, posebno izučavanjem državnih institucija, uticajem inteligencije u modernizaciji državnog i društvenog života i djelovanjem političkih stranaka. Pored ove knjige, objavila je djela: Vlada Nikole Hristića 1888/89; Vladan Đorđević – biografija pouzdanog obrenovićevca; „Spoljna politika Srbije – između očekivanja i realnosti 1868–1878“; M. S. Piroćanac, Beleške, D. Vasić, Devetsto treća.

Do prve ozbiljne krize u Srbiji došlo je poslije smrti namjesnika Koste Protića 16. juna 1892. godine. Maloljetni kralj se do tada nije otvoreno upuštao u razmatranje i komentarisanje političkih dešavanja. Kada je 19. avgusta doputovao iz inostranstva, zatekao je veliku napetost u zemlji, koja je nastupila usled nemogućnosti namjesnika i ministara da se dogovore oko načina izbora ličnosti za popunjavanje upražnjenog mjesta u Namjesništvu. Nikola Pašić je već 21. avgusta podnio ostavku vlade, a Namjesništvo je mandat za sastavljanje nove vlade povjerilo liberalu Jovanu Avakumoviću, iako su liberali imali u Skupštini samo desetoricu poslanika. Kralj je primio sve radikalne ministre u oproštajnu audijenciju, uvjeravajući ih da ih je uvijek smatrao, i da će ih i ubuduće smatrati prijateljima. Novim ministrima liberalima je, pak, saopštio da mu je drago što će imati prilike da se sa njima bolje upozna.

Poslije promjene u državnoj upravi, namjesnici su preduzimali korake s ciljem da kralja što više približe liberalima. U logoru na Banjici kralju su sve češće društvo pravili Jovan Ristić i Jovan Avakumović. Izgledalo je da se kralj dobro snašao sa novom garniturom ministara. Oca je umirivao riječima da situacija u zemlji nije kritična, već da je on pogrešno obaviješten. Lazar Dokić mu je potvrdio da radikali neće činiti ništa mimo ustava i legalnih metoda borbe. Otac je, međutim, bio mnogo iskusniji od njega i znao je da je pitanje trenutka kada će sukob između radikala i liberala oko vlasti eskalirati. Od oktobra mjeseca 1892. mladi kralj se u to mogao i lično uvjeriti.

Uporedo sa političkom krizom i narastajućim sukobom između liberala na vlasti i radikala u opoziciji, dogodilo se još nešto što je uticalo da kralj promijeni svoje držanje prema namjesnicima. Radilo se o kraljevom zahtjevu da se zakoni o progonstvu njegovih roditelja anuliraju odmah poslije izbora za Skupštinu, koja je trebalo da se sastane početkom aprila mjeseca.


(NASTAVIĆE SE)

---