-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

– Kralj Aleksandar je preko majčinog komornika Simonovića i generala Franasovića bio u povjerljivoj prepisci sa njom. Mada se u načelu nije slagala sa planom o državnom udaru, ona se nije protivila i svjesno je podgrijavala kraljev antagonizam prema namjesnicima, izjašnjavajući se s otvorenom mržnjom o vladi Jovana Avakumovića, o Jovanu Ristiću i liberalima uopšte. Štaviše, nijednom riječju nije savjetovala da ne bi trebalo državnim udarom da preuzima vlast. Njeno distanciranje od zbivanja u Srbiji uoči državnog udara ne znači da nije imala sopstvene planove za budućnost, od trenutka kad njen sin postane „pravi“ kralj. Po onome što je pisao ocu, može se sa sigurnošću zaključiti da je kralj iz majčinih pisama shvatio da ona podržava njegov protest i planove protiv Ristića i liberala.
Kralj se tokom uskršnjih praznika ponašao uobičajeno: išao je u crkvu, primao u dvoru namjesnike, ministre i mitropolita, uzvraćao posjete, izlazio u vožnju gradom. Dan uoči državnog udara, 12. aprila, briljirao je na ispitu iz građanskog prava. Toga dana otvorene su sjednice Narodne skupštine. Nikakav veliki i precizno osmišljeni plan toga dana nije postojao. Kralj je popodne, u 15.30, pozvao prvog ađutanta Iliju Ćirića i naredio mu da iste večeri zatvori namjesnike i ministre. Major je smatrao da je jedno veče premalo vremena za izvršenje takve naredbe, pa je zamolio odlaganje za dvadeset četiri sata. Takođe je predložio kralju da, pod bilo kojim izgovorom, pozove namjesnike i ministre u dvor, jer bi njihovo prisustvo na jednom mjestu omogućilo mnogo lakšu realizaciju hapšenja. Kralj je Ćirićeve predloge usvojio i tako je državni udar pomjeren sa srijede na četvrtak, 13. april. Ćirić je primio od kralja već spremljena pisma – jedno opšte sadržine, kojim će se Ćirić služiti u toku pripreme i angažovanja vojske, drugo adresirano na komandanta Drugog konjičkog puka majora Ljubomira Hristića i, treće za kapetana Mihaila Rašića, kraljevog ađutanta, koje se odnosilo na kraljevu zapovijest komandantu Žandarmerije. Dalja organizacija vojske u državnom udaru izvršena je pod Ćirićevim rukovodstvom. Kralju je 13. aprila preostalo samo da dovede namjesnike i ministre u dvor. Uputio im je poziv, objašnjavajući da želi da im proslijedi saopštenje povodom zakona o zabrani povratka njegovih roditelja. Poziv na večeru upućen je posredstvom guvernera, preko koga je kralj i ranije opštio sa namjesnicima. U pismu Miškoviću poziva se na „mamino pismo“ koje je dobio preko Franasovića. „Meni tu mama piše kako je bila kod cara i od njega ima nešto vrlo važno i prijatno za mene. I zato bih želio da se vidim još večeras sa namjesnicima i ministrima, jer mi je mama pisala da treba njima prvo to da saopštim, i to što prije to bolje“, javljao je guverneru. U ovih nekoliko rečenica kasnije su svi obmanuti vidjeli „veliko lukavstvo“ kralja. Drugi kraljev zadatak, u kome mu je Dokić mnogo pomogao, bio je sastav nove vlade. Kralj je sa Dokićem razradio plan o budućoj vladi i daljim pravcima djelovanja.Kralj Aleksandar je na dva sata prije prevrata poslao Milutinu Garašaninu povjerljivog čovjeka, generala Franasovića, da ga pita da li će podržati prevrat i prihvatiti da on u novoj vladi zauzme mjesto ministra vojnog. Garašanin je pristao. Međutim, majka i otac su savjetovali sinu da se osloni na najjaču stranku, na radikale. Otac je i primijetio da njegov sin naginje radikalima i, zaista, preliminarna lista ministara za novu vladu obuhvatala je samo radikale, sem jednog – ministra vojnog. Kada je dobio potvrdu od kralja da će namjesnici i ministri doći u osam na večeru, Ćirić je djelovao vrlo brzo. Uključio je u djelovanje sve trupe, da ne bi izgledalo da u neke nema povjerenja. Svi ađutanti su, po kraljevom nalogu, direktno od Ćirića dobijali naređenja.


(NASTAVIĆE SE)

---