-PIŠE: BORIVOJE ĆETKOVIĆ

„Crnogorski narod je danas”, piše list „Glas Crnogorca” od 12. jula 1941, „doživio dan, koji će ostati nezaboravan, a možda i najznačajniji, u njegovoj nacionalnoj istoriji. Vjerni svojim tradicijama, ti ponosni i gordi gorštaci, koji su vjekovima znali junačkim srcima, da se suprotstave neprijatelju, u nejednakoj borbi, umjeli su da sačuvaju vjeru u bolju sudbinu, koja ih je danas podarila najvećim darom: slobodom, pravdom i nezavisnošću. Crna Gora, isčaurena iz jedne kolijevke satkane vrlinama, dostojnih najvećeg priznanja i najveće muškosti, stupa danas visoka čela, svjesna svoje sigurne budućnosti, sigurna da ima uzase iskrena, moćna i plemenita prijatelja, veliku Fašističku Italiju, koja danas oružjem u ruci vodi svetu borbu za prava naroda.
Slobodna Crna Gora novi je dokaz iskrenosti te borbe, koju je Duće pokrenuo pred dvadeset godina, da bi uništio sramne plodove Versalja. Oslobođena od neprijateljskog jarma, juče, svečanim činom udarila je osnove obnovi svoje države i izrazila želju stupanja crnogorske Nacije u akcionu sferu Rima. Vaskrsla Crna Gora obnovila je ovim istorijskim svečanim činom ostavštinu svoga prvoga Kralja”.
„Cetinje, istorijska prijestoljnica crnogorske države, ustala je danas, zorom, uz zvonjavu zvona” prenosi list.
„Zastave su se vile na svim kućama i nadleštvima, i ma da je jutro bilo kišno zeleno-siva uvala podno cetinjskih gora, oživjela je neobičnim šarenilom boja. Narod, koji se okupio oko pozorišta, stare zgrade u kojoj je zasijedao Sabor, ozarena lica isčekivao je početak svečanosti”.
Tačno u 10 sati, u pozorištu, u kome su već bili sakupljeni predstavnici cijelog crnogorskog naroda, izabrani između književnika, umjetnika, naučnika i ljudi koji su dali mnogostrukih dokaza za ideju crnogorstva, (pod. B.Ć.), započelo je svečano zasijedanje Sabora.
Pred pozorišnom zgradom nalazile su se dvije kompanije Crnih košulja, 18. divizije Mesina sa muzikom. U času kada je Nj. E. Visoki Komesar za Crnu Goru, Grof Macolini, silazio sa svojom pratnjom iz zgrade bivše banovine, kompanije u stavu mirno, odavale su počast, a u isto vrijeme muzika je intonirala Đovinecu. Visoki Komesar pošto je izvršio smotru počasnih četa i pošto je pozdravio emblem kompanija, uputio se u pratnji brigadnog generala, komandujućeg jedne divizije, g. Tučija, u pozorišnu zgradu, pozdravljen aklamacijom Sabora i naroda, koji je, uz pretstavnike italijanskih vojnih i civilnih ličnosti dupkom ispunio pozorište. Crnogorske i italijanske zastave prekrivale su lože i pozornicu, koje su, uz ponosne nošnje narodnih pretstavnika, davale raskošni izgled bogato rasvijetljenoj dvorani.
Ulazak Ekselencije Macolinija pozdravljen je produženim aplauzima i poklicima Italiji i crnogorstvu.(Pod. B.Ć.) Zasijedanje Sabora, koje je odmah za tim otvoreno, započelo je objavljivanjem rada Sabora od strane pretsjednika g. Mihaila Ivanovića, velikog crnogorskog patriote, starog i vjernog saradnika pokojnog Kralja Nikole.
Riječ je zatim uzeo zvanični saborski govornik, isto tako stari saradnik Kralja Nikole i dva puta Ministar Kraljevine Crne Gore, g. Sekula Drljević. Gromkim glasom g. Drljević je rekao:
„Crnogorski Sabore,
Počevši od vladike Danila pa do kralja Nikole crnogorski sabori donosili su odluke o svim pitanjima, koja su bila od životnoga značaja za crnogorski narod i njegovu slobodu. Onaj, istoriji Crne Gore najpoznatiji Sabor koji je održavao svoje sjednice pod vođstvom vladike Danila, kada se uvjerio da nema drugoga izlaza, odlučio je da u krvavi povoj povije maloga Boga i priredio je Badnje veče, koje je Crnoj Gori i crnogorskome narodu dalo život, slobodu i slavu. Sabor pod Ostrogom u planimi donio je odluku, koja je crnogorskome narodu dala Vučedolsku slavu, a Blaženopočivšem Kralju Nikoli titulu, ljepšu od svih na svijetu, titulu cara junaka. Znamo, da je vazda bila misao i da je danas nepokolebivlja odluka crnogorskoga naroda, da svoju budućnost veže neposredno i čvrsto za tu svoju najslavniju prošlost. Vjerni toj misli i toj odluci mi smo sazvali ovaj Crnogorski Sabor i otvaranjem njegovih sjednica omogućili mu, da da izjavu, koja će biti vjeran tumač želje i volje crnogorskoga naroda ”.


(Nastaviće se)

---