Pećanac je zapamtio Todoru kao izuzetno mirnu i staloženu ženu, duhovno neobično snažnu. „Nikada je nisam mogao videti neveselu i snuždenu kao mnoge majke. Samo nam je govorila da se ženski ne predamo, da junački istrajemo do kraja. Ona ima pet sinova, četvorica su sa vojskom a jedan u četi sa mnom“, zabilježio je predvodnik ustanka o Todori Milačić.
U prvim jablaničkim komitskim vojnim jedinicama bilo je 34 djevojaka i žena, među kojima: Anđelija i Gospava Vlahović iz Tulara, Stanica Bulatović i Stanuša Bulatović Vlahović iz Medevca, Ružica Jovanović (Vujisić) Vlahović iz Retkovca, Jelena Šaulić, Ruža Smolović iz Gajtana, i mnoge druge hrabre žene. Bilo je i pojedinih žena i djevojaka koje su bile članovi streljačkih družina, kao Jelena Šaulić iz Gajtana, Stanuša Bulatović iz Medevca, Anđelija Vlahović iz Tulara.
Vučko Pantić, četovođa, a izvjesno vrijeme i komandant Jastrebačkog komitskog odreda, ratovao je sa svojom ženom Rosom Pantić, a u rodnom selu Lazarevcu imao je jatake: Katu Tanasković, Mariju Radović, Petkanu Arsić, Ljubicu Smiljković, u Maloj Draguši: Minu Gočmanac i Zorku Pribak, a u Velikoj Draguši Ljubicu Joksimović.
MN: Žene, hrabri borci protiv okupatorske torture
Žene su u Topličkom ustanku bile i naročita komora borcima. Kad god su mogle, i to je bilo potrebno, snabdijevale su ih hranom. Djevojka Danica Mrdelić zapamćena je po tome što je na dogovorena mjesta nosila četnicima hljeb i ostale životne namirnice. Sedamnaestogodišnja Krstina Perunović iz Berilja takođe je nosila hranu ustanicima, među kojima je bio i njen brat Đorđe. Julka i Grozdana iz sela Kutlova su, po iskazu Radoslava Trifunovića iz istog mjesta, davale namirnice četnicima. Persa, žena četovođe Jovana Jelića, takođe je često snabdijevala četnike hljebom, kao i Jevdoka iz Trbunja. Višečlana porodica Andrića iz Svinjišta opskrbljivala je neophodnim namirnicama četnike Koste Milovanovića Pećanca. Dara Popović, kćerka sveštenika Kaličanina iz Gornje Konjuše, dalja rođaka vojvode Petra Bojovića, takođe je hranila ustanike...
Žene i djevojke tokom Prvog svjetskog rata bile su u različitim odredima hrabri borci protiv okupatorske torture, utvrdio je istoričar Dobrosav Turović. U jugoistočnoj Srbiji protiv bugarske okupacije borile su se: Stanka, Danica i Krstina Petrović Dimić iz Belog Polja, Nata Ognjenović iz Kuršumlije, Veselinka Lukić iz Donje Konjuše, Rizna Radović, Rosa Pantić, Kruna i Negosava Cvetković, Jevrosima Mladenović iz Labukova, Milica Mihajlović i druge žene iz Toplice.
MN: Skupo plaćeno pomaganje ustanicima
Gornja Jablanica je skupo platila neuspjeh Topličkog ustanka. Bugarska okupaciona vojska, uz pomoć šiptarskih pomagača, marta 1917. godine, u selima i naseljima, sprovela je nezapamćen teror i masakr. U martu 1917. godine Bugari su u selima Gornje Jablanice, ubili, objesili, strijeljali i zaklali 1.132 lica, od toga 701 muškarca, 263 žene i 168 djece. Od toga, pod bugarskim vješalima okončalo je život 18 ljudi i žena, spaljeno 54 lica, od toga dvije žene i četvoro djece. Bugari su nožem ili vojničkim bajonetom usmrtili 176 lica, od toga 156 ustanika, 12 žena i osmoro djece. Pod bugarskim motkama, batinama i kamdžijama našlo je smrt 55 građana Gornje Jablanice, dva lica su zadavljena i utopljena, a jedno dijete konjima pregaženo. Prilikom racije, Bugari su spalili skoro sva gornjojablanička sela, i tom prilikom popalili 6.748 zgrada, od toga 1.584 kuća.
Bugari su na razne načine mučili i batinali 1.540 lica, od toga: 650 odraslih muškaraca i staraca, 622 žene i 268 djece. U spaljivanju sela učestvovali su i Šiptari iz Kosova, koji su ubili 40 lica. Bugarska okupaciona vojska, u selima Gornje Jablanice opljačkala je 991 konja, 9.279 goveda, 40.450 ovaca, 18.171 kozu i 5.941 svinju, i zatim 1.240 košnica, kao i sve vrednije stvari, novac, nakit, djevojačku spremu, odeću, obuću, takođe i ljudsku i stočnu hranu. Sve su to otjerali u Bugarsku za potrebe njihovog stanovništva i vojske. Pored toga, bugarska okupaciona vojska i Šiptari silovali su veći broj žena i devojaka. Bugari su internirali oko 1.000 ustanika iz Gornje Jablanice u bugarske kazamate. U njihovim zarobljeničkim logorima ubijen je 151 Gornjojablančanin, piše u knjizi Dobrosava Ž. Turovića „Gornja Jablanica kroz istoriju“, Beograd 2003. Str 174-175, 179, 255, 318-319, 326, 332, 333, 349, 353.
Priredio: BOŠKO BOJOVIĆ
(Nastaviće se)