-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

U novogodišnjem „NIN-u“, 1. januara 1959. objavljuje prve pjesme iz ciklusa „Mala kutija“, ukupno pet pjesama (ovaj ciklus, započet 1958, pisaće do 1984. godine). Zajedno s Nikolom Radojčićem, Georgijem Ostrogorskim, Dragoljubom Pavlovićem, Milanom Kašaninom i Ivanom Božićem, Popa je sačinio za Srpsku književnu zadrugu projekat za pisanje „Istorije kulture Srba“. U Parizu izlazi iz štampe, 1959. godine, prvi prevod knjige pjesama Vaska Pope na francusi jezik: „Vrati mi moje krpice“, u prevodu Zorana Mišića i Alena Boskea, mladog, modernog francuskog esejiste i pjesnika, koji je napisao i pogovor knjige. Izdavač je ugledni Pjer Segers. Popine pjesme izaći će 1960. godine i na poljskom jeziku, u Krakovu, u prevodu Z. Stoberskog i J. Ziča.

Treći pjesnički zbornik Vaska Pope „Ponoćno sunce“ izlazi iz štampe 1962. godine (izdavač je „Nolit“, biblioteka „Orfej“, urednik Zoran Mišić). Riječ je o prvom zborniku fantastike u srpskoj književnosti od 13. do 20. vijeka. U prvom dijelu knjige („Ključevi snoviđenja“) Popa je izabrao najljepše odlomke iz eseja naših pisaca koji govore o značaju i ulozi sna u pjesništvu (Laza Kostić, Marko Ristić, Sreten Marić, Zoran Mišić i Zoran Gluščević), a potom su date izabrane pjesme-sanovnik ili san u očima pjesnika od srednjeg vijeka do Branka Miljkovića.

Popa je veoma blizak članovima umjetničke grupe „Mediala“ koja je osnovana u Beogradu krajem pedesetih godina, a koju su činili budući veliki likovni umjetnici: Leonid Šejka, Olja Ivanjicki, Siniša Vuković, Miro Glavurtić, Dado Đurić, Milić od Mačve, Kosta Bradić, Milovan Vidak, Vladan Radovanović i Svetozar Samurović. (Miliću od Mačve će zajedno sa Miodragom Pavlovićem biti i kum na vjenčanju. Pjesme će posvetiti Šejki, Olji Ivanjicki, Miliću, Dadu Đuriću, Vukoviću, Glavurtiću, Samuroviću...)

Na izmaku februara 1964. u velikoj dvorani Doma sindikata u Beogradu održan je miting poezije – jedno od prvih velikih sretanja srpskih pjesnika: svoje stihove čitali su Dušan Matić, Vasko Popa, Miodrag Pavlović, Dragan Jeremić, Matija Bećković, Dragan Kolundžija i Branislav Petrović. Bio je to, istinski, događaj u prestonici toga doba. Godine 1964. neviđeni publicitet u javnosti dobila je „Antologija srpskog pjesništva“ (XIII–XX vijek) Miodraga Pavlovića. Autor je na samom početku knjige ispisao štampanu posvetu: „Prijatelju Vasku Popi“. Izdala ju je Srpska književna zadruga u 5.500 primjeraka i još 300 primjeraka na luksuznoj hartiji, povezanih u kožu i numerisanih od 1 do 300. U „Antologiji srpskog pjesništva“ Popa je najzastupljeniji pjesnik – u knjizi je sedamnaest njegovih pjesama. Sastavljač je imao jednostavno objašnjenje – antologija poezije uvijek je i priručnik poezije i knjiga za čitalačko uživanje.

Miroslav Krleža je imao običaj da kaže: „Šik kao Popa...“ Godine 1964. u Beogradu umire Vasilije Popa, otac pjesnikov. U Beogradu je i sahranjen. Popine pjesme izlaze i na slovenačkom jeziku, u prepjevu pjesnika Cirila Zlobeca, a u izdanju Državne založbe Slovenije. Popin uticaj se tako širi na cjelokupni jugoslovenski književni prostor. On je pjesnik koga podržavaju pjesnici svih naroda i narodnosti, od Triglava do Vardara. Takav uticaj nije imao nijedan savremeni pjesnik do tada.

Kao potpredsjednik Srpske književne zadruge, Vasko Popa se zalaže da se u okviru objavljivanja kapitalnih djela srpske kulture objavi u cjelini stara srpska crkvena poezija. Početkom 1968. u Beču je saopšteno da je Austrijsku državnu nagradu za evropsku literaturu dobio srpski pjesnik Vasko Popa. Doputovao je u Beč sa Hašom. Ovo priznanje prije Pope dobila su dva evropska pjesnička velikana: Zbignjev Herbert (Poljska) i Vistan Hju Odn (Velika Britanija). Iz Beča, Popa putuje u Pariz – u Pozorište nacija, kojim rukovodi veliki pozorišni mag Žan Luj Baro. Tamo čita svoju poeziju, a posjećuje i svoga izdavača Galimara, čiji je uostalom, gost.


(NASTAVIĆE SE)

---