-PIŠE; NEDJELjKO SAMARDžIĆ

Pukovnik Fišer (Fischer) dobio je zadatak da se kreće desnom stranom, od Orahovca i Dražina vrta, preko Ubalca stigne na Ledenice, a zatim produži kroz Lupoglav do Dragalja i tu se sjedini sa kolonom generala Dormusa. Njegova jedinica sastojala se iz 48. pješadijskog puka nadvojvode Ernsta, jedne jedinice 8. lovačkog bataljona i dva topa.
Loše vremenske prilike i sporadične čarke sa ustanicima primorali su Dormusa da sa vojskom prenoći u Knežlazu. Kolona pukovnika Fišera, zbog lošeg terena i premorenosti jedinica, umjesto na Ledenicama zanoćila je na Ubalcu.
Telegram, koji je upućen iz Risna Ministarstvu rata u Beču, u noćnim satima, javlja:
„Ustanici su topovskom vatrom rastjerani sa brda risanskoga, koji je vojska nakon kraćeg otpora zauzela. Regimenta Erchercega Albrehta i 27. streljački bataljon s baterijama zauzeo je vis kod Knežlaca, gdje će noćas prenoćiti; ove vojne jedinice sjutra polaze na Dragalj“.
U šest časova izjutra, Dormus komanduje pokret prema Crkvicama. U nekoliko navrata dolazilo je do sporadičnih sukoba sa ustanicima.
Karaula je snabdjevena sa hranom za mjesec dana, posada zamijenjena svježim snagama. Tu je general dobio informacije iz prve ruke; kakva je konfiguracija terena, gdje se nalazi glavnina ustaničkih snaga, i da ga najteži posao tek čeka – prolaz kroz Dvorničko ždrijelo prema Hanu. Usled loših vremenskih prilika, iznurenosti jedinica i straha da bi moglo doći do velikih žrtava, Dormus u 14 časova zapovijeda povlačenje za Knežlaz – nadajući se da će Fišer, sa druge strane, snabdjeti posadu u Dragalju.
Ustanici su dobili krila, Dormusovo povlačenje shvatili su kao kukavičluk i bježanje. Okomili su se sa svih strana, često mijenjajući položaje, pucali iz pušaka, presijecali kolonu i zadržavali je na putu do Knežlaza. Ranili su nekoliko soldata i zaplijenili dvije zaostale mazge, od kojih je jedna nosila municiju za ostraguše.
Fišer je imao zadatak da danas bude u Dragalju, a on je u kasnim popodnevnim satima došao tek do Ledenica. I on se morao vratiti u Risan, neobavljenog posla. Njegova jedinica imala je tri mrtva i osam ranjenika.
Za neuspjeh ekspedicije ministarstvo optužuje generala Vagnera, sa više aspekata, ali kad ustanici nemaju primjedbi, „eto im ga tamo, neka to riješe između sebe“.
Kako bi naš narod rekao: „Kad sam mogao (mir) nijesam htio, a sad hoću (rat) pa ne mogu“. Tako general Vagner oplakuje svoju gorku sudbinu i izražava nemoć, tražeći od Beča pomoć u vojsci i naoružanju.
„Sa ovom ratnom silom, kojom raspolažem, mogu se u svaki boj upuštiti, ali ne mogu razoružati i primorati narod na pristajanje u landver, molim da se hitno pošalju lovački bataljoni br. 8. i 9. Ustanici izbjegavaju veće bitke, obilaze neprohodnim klancima i grebenima naše kolone, napadaju na manja odjeljenja i sijeku pojedince, zbog čega nijesu mogući direktni napadi. Tako nevidljiv neprijatelj otežava nastupanje naše vojske po ovim uzanim putanjama. Ove teškoće samo iskustvo može ocijeniti...!?“

Sinovi južnog neba

... Nakon dogovora i zakletve u Manastiru Podlastva, Poborani, oko 90 pušaka, čekli su kod Crkve Sv. Nedjelje u Zečevom selu da padne mrak, kako bi se što lakše primakli tvrđavi. Imali su sreće da se od Goliša i Murakovca spustila gusta magla, zaklanjajući pogled na malu četu hrabrih junaka. Kad su se najmanje nadali, kao grom iz vedra neba, pred njima se pojavila Stane Jokanova Šofran iz Gornjih Pobora, žena koja je bila plaćena da redovno nosi poštu i druge potrebe iz Budve za Stanjeviće. Sa njom je pristigla i spasonosna ideja!? Zaustavili su Stanu i prisilili je da ostane dok ne padne noć. Objasnili su da treba da ide isred njih i odnese poštu, kao da se ništa nije dogodilo. Zaprijetili su joj smrću ako ih oda i najmanjim pokretom.
Kad je pala noć, ustanici predvođeni Đurom Đakonovim Zecom i Đurom Radovim Kneževićem, krenuše na sretni put. Naprijed je išla Stane i, nedaleko od utvrđenja, sama je produžila svojim putem, a ustanici se rasporedili lijevo prema Đurđevom brdu i desno, u pravcu Okovice. Grupa od dvadeset najboljih strijelaca privukla se glavnoj kapiji, na svega petnaestak metara. Stane je, stigavši pred kapiju, povikala na stražare da otvore. Prigovoreno joj je, zašto kasni toliko vremena.

(NASTAVIĆE SE)

---