-PIŠE: NEDJELjKO SAMARDžIĆ

Zapovjednik utvrđenja, poručnik Vajs (Weiss), naredio je da se kapija otvori i spusti pokretni most nad dubokim sigurnosnim kanalom koji je dijelio utvrđenje od prilaznog puta. Izašao je sa nekoliko vojnika pred Stanu i upitao: „Ima li pošte“? U tom trenutku ustanici su otvorili žestoku vatru, ubili komandanta i jednog vojnika a dvojicu ranili. Dok su se preostali vojnici povlačili u karaulu, unoseći mrtvog poručnika, Poborani su iskoristili njihovu zbunjenost i poput munje uletjeli u unutrašnjost utvrđenja, prije nego je straža uspjela da zatvori teška metalna vrata. Ustanici potom zauzimaju donje prostorije, gdje je bila smještena hrana i municija, dok se posada povlači na gornji sprat, kod teškog naoružanja i topova. Preostali ustanici, koji su se nalazili izvan utvrđenja, opkolili su ih sa vanjske strane, te počeli pucati i bacati kamenje na gornji dio tvrđave, tako da se posada našla u sendviču između dvije vatre. Vojska je bila u bezizlaznom položaju, ali se, uistinu, junački držala. U nekoliko navrata Poborani su ih nagovarali na predaju, uz „tvrdu božju vjeru“ da im se ništa neće desiti. Bezuspješno! Zamjenik komandanta utvrde je smatrao da se pucnjava čula u Budvi, što je bilo tačno, i da će uskoro doći svježe jedinice u pomoć. Ponoć je prošla a vidnih rezultata u premoći ili predaji – nema!?

U ranu zoru, zamjenik komandanta, narednik Eler, uvidio je da od pomoći nema ništa. Bezizlazna situacija ostavljala je samo jedan izbor? Prihvatio je „vjeru“ i sa vojnicima se bezuslovno predao Poboranima. Izašli su preplašeni, sa uzdignutim rukama, procjenjujući raspoloženje neprijatelja i šanse za opstanak.

„Viđi kako su se prepali! Ajde jadni, ne budite avetni! Nećemo ve utuć, a ni baketat. Neće vi s baljuše ni dlaka falit, pa da bi vas svijet več'o. Nego ćemo ve otpratit do Budve, da vidimo kome će bastat da ve dira kad ste s nama. No viđi... kako ste mrčeni i glibavi, vodimo ve da se umijete i koju crkavicu u drob metnete“ – malo ih ohrabri Đuro Savov Đakonović.

„Čuvajući drugoga od sebe, čuvaš sebi obraz!“ U skladu sa ovom narodnom izrekom Poborani su, kod sela Markovića, iznad Budve, dozvolili zarobljenicima da se slobodno udalje. Upozorili su ih: „Ako vas još jednom vidimo na naše terene, ne gine vi fišek“. Dokazali su namjesniku Vagneru i čitavoj Evropi da se ne radi o „šačici buntovnih divljaka“, već o civilizovanim ljudima koji drže do časti, ugleda i zadate riječi.

Na strani vojske, pored komadanta utvrđenja, poručnika Vajsa, u borbama su poginuli vojnici I. Gros i I. Kohraiter, dok su ranjeni vojnici Štih, Rumf, Gregl i desetar Kunert. Ukupno tri mrtva i trinaest ranjenih.

Istinu govoreći, Poboranima je danas uspjelo nešto što Krivošijani, Grbljani i Brajići nijesu ostvarili za čitavo vrijeme trajanja ustanka – da osvoje tvrđavu sa jakom posadom, obezbijeđenu topovima. Nepojmljivo i nezamislivo! Ovjenčali su slavom poborska bratstva Boku kotorsku i uticali na događaje, toliko, da se car u Beču, pred put u Suec, teško zabrinuo.

U borbi su se posebno istakli Đuro Radov Knežević, Đuro Đakonov Zec, Marko Nikov Šumar, Đuro Belov Božović, Pero Stankov Pribilović, Đuro Savov Đakonović, Marko Nikov Božović, Petar Popov Zec, Pero Špirov Bevenja, Marko Đurov Kapisoda, Niko Vukov Pribilović i Marko Jovov Đakonović. A, Joko Tomov Knežević, ni manje ni više, lično je ubio poručnika Vajsa. „Jednog od prvih napadača, Krsta Kapisodu, koji se zaista veoma hrabro borio, nagradio je docnije kralj Nikola, postavivši ga za komandira varoške čete za grad Cetinje, iako je ovaj Kapisoda bio dosta hrom.“

Nakon druge ofanzive na Krivošije, 25. oktobra, teškog poraza, gubitka vojske i naoružanja, ranjavanja komandanta pukovnika Stjepana Jovanovića, njegovo visočanstvo, general Ivan Vagner rodom iz Slunja, sanja bijele lisice i crne vukodlake, traži opravdanja za neuspjele ekspedicije, predosjeća skori završetak karijere. Još uvijek pobjednički maše pogrebnoj povorci koja je nedavno pobjegla sa poprišta krvavih događaja u Krivošijama. Javno je objavljeno, za nedjelju dana dolazi general Auersperg da ga zamijeni.


(NASTAVIĆE SE)