-PIŠE: NEDJELjKO SAMARDžIĆ

Birajući zaklone, branioci Grblja odstupaju obroncima Gomilica (666 m) neprestano pucajući na vojsku Fišerovog lijevog krila koja pokušava da im presiječe put. Ima uspjeha! Bog je veliki! Vojska je prišla na puškomet! Puščana tanad prave haos u redovima vojnih jedinica koje se povlače prema jugu. Malo je nedostajalo da se još jednom dignu iz pepela, probiju kordon i zađu vojsci iza leđa. Vagner, koji se do sada nije uključivao u borbu, spazio je koncentrisanu paljbu ustanika. Naređuje da se svi topovi stave u funkciju i ospe vatra po Gomilicama.

Tu je već bio kraj! Svaki dalji otpor postao je besmislen. Ustanici se povlače prema granici. Fišerove jedinice i lijevo krilo Dormusovog puka uporno ih slijede. Graničari knjaza Nikole prihvataju ranjenike, ali traže od ustanika da polože oružje – ukoliko žele u Crnu Goru. Grbljani odbijaju, neće ni da čuju. Kreću graničnim pojasom prema Golišu (1.044 m) da bi pod zaklonom hladnih stijena našli kakav-takav „topli“ dom.

Nakon borbe ostaju zgarišta, mrtvi i ranjeni, bol i sjećanje, mržnja i bijes, sud javnosti za „junačka“ djela, tako da autor ove skromne knjige nije trebalo ni riječ reći – sve su ispisali dželati i njihove sluge crvenim mastilom za vječnost.

„... U selu Sutvara bila je opljačkana i spaljena crkva, posječena mala djeca, a sveštenika su nabili na bajonete“.

„... U Župi ne zadovoljiše se mađarski vojnici sa robljenjem ondašnje pravoslavne crkve. Jedan od njih za porugati se obredu i leturgiji pravoslavnoj obukao se u svešteničku odoru, i stao sa jednog brežuljka sa drugom mađarski govor držati – izazvao je kod naroda najveću sablazan, jad i tugu“.

„Pripovedaju mi kako su se grdno svetili vojnici u Župi pod komandom generala Vagnera. Vojnici su sve što im je do ruke došlo poništavali, a stvari koje su što vredele odneli. Jedna baba nađena je sa 40 uboda bajonetskih. Zejtin, koji nisu sobom poneti mogli, buradima prosipali su po ulici. U crkvama poništavali su oltare i od njih gradili ražnjeve da peku svinje. Mnoge krave poubijane ostale su ležeći na ulicama. Opljačkane stvari prodavali su vojnici u Budvi, Novome i Dubrovniku“.

Nasuprot osudi, nailazimo na primjere svesrdne podrške za učinjeni zločin u Grblju. Bez grižnje savjesti, vojska se hrabri i podstrekava na još veća nedjela:

„Augsburger algemajne cajtung“ šalje savjete svojim zapovjednicima u Boki kotorskoj, „da se oni ne osvrću mnogo na savjest i napisane paragrafe, jer za te poludivlje stanovnike ništa drugo nije nego kuršum i sablja; to je prvi mudar savjet rečenog lista, a drugi je ovaj: ne treba se osvrtati i pitati mnogo, da li će se koja sila potužiti protivu takvog postupka, već jedino svim sredstvima ići na to da se taj ustanak tako slomije, da nikada više glavu ne podigne. – Savjet je dakle tetke augsburške: ubijaj, sijeci, kolji te divljake, drugim riječima sva sredstva upotrijebi na istrebljenje tog prokletog slovenskog koljena“. Kad je ovako zgražavajući tekst osvanuo u štampi, „druga“ strana se potrudila da dostojno odgovori: „... No, da Bog da, da se u samo landfoktovo srce zabodu strele, koje su oni sinovima Bokeškim a vernim podanicima carevim namenili...“

Čuveni puk tirolskih strijelaca, najjači zadarski puk Hartung (sastavljen pretežno od najhrabrijih srpsko-hrvatskih vojnika, izvršavali su najteže zadatke), pukovi nadvojvode Ernsta i Albrehta, najbolje carske regimente topništva, izviđači, inžinjerci, sanitetske jedinice, najsavremeniji ratni brodovi, topovi, rakete, generali i pukovnici, admirali, majori i kapetani, i 25.000 vojnika – stavljeni su u stanje ratne pripravnosti za polazak na Krivošije.

Sa generalom Auerspergom, iz Trsta je stiglo novo naoružanje, o kome se do tada ništa nije znalo i koje nije upotrebljavano u ratovima; razorni projektili-rakete, marke „Werndle“, sa širokim spektrom djelovanja na većem prostoru. Njih su većinom koristili lovački bataljoni, a pješadija rakete tipa „Waenzel“. One su trebale zauvijek da nauče Krivošijane strogoj poslušnosti!?


(NASTAVIĆE SE)

---