-Piše: dr Radomir Prelević
Vješto dati nagovještaji u ovoj zbirci anegdota, šala i viceva asocijativno predstavljaju i prirodu ove knjige, njenu tematiku, prethodnike i karakteristike, raznovrsnost mjesta i ličnosti, vremenske daljine i blizine, sličnosti u pričanjima i doživljajima. Time ova knjiga predstavlja i kontinuitet i sličnost u varijacijama narodnog duha našeg podneblja. Naime, bogatstvo vedrine, oštroumnosti i iskričavosti, posebno na zavičajnim prostorima bliskim samom autoru zbirke, Vujotić je široko zahvatio i predstavio u nas na naravi i karakteristike dotičnih mu Bratonožića i Pipera – 115 priča, Kuča – 48, Vasojevića – 31, Kolašina – 43, Morače – 22, Rovaca – 13, Bjelopavlića – 15, Lješljana, Komana i Zagarača – 31, Podgorice – 61 priča. A dohvatio se i Pješivaca, Nikšića, Cetinja, Beograda, Skoplja – zavisno od autorovog boravka, studiranja i službovanja, odnosno kretanja (28 sagovornika sa tridesetak priča). U knjizi „Varnice“ priča Voja Vujotića Dužanina govore savremenici, što se ono kaže kako nigdje toliko u dosadašnjim pojedinim zbirkama. Zastupljene su gotovo sve strukture ljudskih zanimanja: o seljacima (190 priča), radnicima (45 priča), službenicima (20 priča), o učiteljima, nastavnicima i profesorima (30 priča), domaćicama (16 priča), o pravnicima (75 priča), ekonomistima (113 priča), o inženjerima (35 priča), oficirima (53 priče), novinarima (11 priča), trgovcima (32 priče), vozačima i tehnčarima (pet priča), a o ljekarima, milicionerima, glumcima, vajarima, učenicima i direktorima devet priča. Ukupno, preko 700 tekstova zapisanih poimenično od 211 živih „autora i koautora“ – kazivača, pamtiša – uživalaca i nosilaca narodnog veselja i veselosti. (...)
To je sve veliki dodatak jednom obilju dosad zapisanih kazivanja kojih, prema približnoj procjeni Radosava Medenice, postoji iz crnogorskog života preko pet do šest hiljada. Pored toga, ko zna koliko još ima neotkrivenih rukopisnih zbirki dosad neobjavljenih, a koje treba potražiti i publikovati radi potpunijeg predstavljanja toga svojevrsnog narodnog blaga koje olakšava i disanju i liječenju od i suviše česte potištenosti i usamljenosti mnogih naših žitelja.
Pravo je čudo otkud Vojislavu Vujotiću sa Duge bratonoške toliko živog pamćenja, toliko sitnica i krupnica iz života naših seljaka i bezbroj sagovornika od vedre riječi, da tako lako i jednostavno nakupi preko 700 tekstova iz najraznovrsnijih i tako brojnih duštvenih sredina. Otkud toliko fizičke i psihičke snage i entuzijazma, toliko raspoloživog vremena i strpljenja da komunicira sa preko 220 živih interpretatora iz najrazličitijih profesija i da pribere tako esencijalne finese duhovnoga života može se reći gotovo iz svih struktura građana.
Objašnjenje se može dati samo pomoću njegove životne putanje, životne putanje, porodične atmosfere, zavičajne i društvene sredine, od sela Duge, nedaleko od Podgorice, u kanjonu Morače. Selo uz stari Manastir na Dugi (sagrađen od razrušenog Manastira Uspenije Sv. Bogorodice prenesen sa Bioča davno), u kojem je i vojvoda Marko Miljanov proveo 13 godina izvan kučke teritorije koja je tada bila pod Turcima. Vojislav je rođen u porodici glasitog crnogorskog junaka sa Fundine, Stojana Duge, od oca Andrije Stojanova, koji je takođe bio poznat i kao učesnik svih Balkanskih ratova, austrijski komita iz 1916–1918. Borac iz I i II svjetskog rata, pamćen u pričama i pjesmama zavičajnim. U takvom porodičnom ambijentu, gdje se masovno boravilo i gostovalo, djetinjstvo Vojislava Dužanina upijalo je smisao i inspiraciju za dobru i duhovitu narodnu riječ, bogat repertoar dječijih nestašluka – od čuvanja jagnjadi i jaradi i izbjegavanja ratnih opasnosti od italijanske i njemačke vojske uz piperske rovačke i bratonožićke strane.
Svjedok je i učesnik opštenarodnog radovanja u poslijeratnim godinama obnove i izgradnje od 1945. godine. Obogaćen je i drugovanjem od osnovne škole u Bioču, niže gimnazije i srednje ekonomske škole u Titogradu do 1953, kao i Ekonomskog fakulteta u Skoplju, do 1954. Živio je i životom omladinskih organizacija u vrevi mladalačkih aktivnosti u svim pomenutim školama i mnogim radnim organizacijama (na izgradnji Novog Beograda i dr) Na to su se i nadovezivale i godine njegovog službovanja. (...)
(Nastaviće se)