-Piše: Budo Simonović

U priči o generalu Arsu Jovanoviću i njegovoj tragičnoj sudbini posebno poglavlje predstavlja upravo taj njegov boravak u Sovjetskom Savezu i školovanje u akademiji „Vorošilov“ u vrijeme kad je počelo zatezanje užeta između Moskve i Beograda, jer korijeni onoga što će se sa njim desiti mjesec dana po povratku u Jugoslaviju, izgleda, sežu baš do tog vremena.

U toj grupi istaknutih ratnih komandanata i visokih političkih i vojnih starješina došlo je do raskola koji je kulminirao dotle da je Puniša Perović, predstavnik CK KPJ u Moskvi sa posebnim ovlašćenjima, po prilici po direktnom naređenju Milovana Đilasa, tada najmoćnije i najuticajnije političke ličnosti do Tita, početkom januara 1948. godine sazvao hitan sastanak partijske ćelije „vorošilovaca“ da raščisti taj sukob.

Ivo Matović je došao do tog iscrpnog, dugo pažljivo skrivanog izvještaja Puniše Perovića „o stanju u partijskoj grupi generala akademije `Vorošilov`, a posebno o slučaju Peka Dapčevića“, upućenog Centralnom komitetu KPJ 12. januara 1948. godine.

Peku Dapčeviću, proslavljenom i opjevanom vojskovođi iz Narodnooslobodilačke borbe, ovdje sekretaru partijeke ćelije, na dušu je stavljeno da prednjači u širenju nervoze i stvaranju atmosfere „nepoverenja, zavisti, netrpeljivosti, hvalisanja, ogovaranja...“

„Svi `vorošilovci`, kojima se na drugoj godini školovanja pridružio i šef Vojne misije (u Moskvi) general Branko Poljanac, otvoreno su govorili i podjednako oštro osuđivali ponašanje generala Dapčevića“, piše Ivo Matović, oslanjajući se na pomenuti izvještaj Puniše Perovića – naročito njegov „nekorektni, netolerantan i podcenjivački, a ponajviše prepotentni stav“ prema Arsu, koji je vukao korijene iz NOR-a, kad je „načelnika VŠ (Arsa Jovanovića, napomena B.S.) smatrao nekompetentnim pa ga, u komunikacijama i zaobilazio“, a ovdje ga, po S. Uroševiću, „crtao najcrnjim bojama, kao da želi da ga unizi, da mu podvali“.

„Peko je prizano – veli Matović citirajući dalje Punišu Perovića – da ne misli dobro o Arsu, da smatra da ne može dati veliku korist našoj armiji, da ga ne trpi, smatra ga lukavim i tvrdoglavim i da s njim ne može biti nikad dobar drug i prijatelj...“

Matović dalje naglašava da Puniša Perović u svom izvještaju ističe da o Arsu drugovi imaju dobro mišljenje, isto tako i ljudi iz Akademije, te da među Pekom i Arsom „postoji duboka netrpeljivost, u čijoj osnovi stoji stav druga Dapčevića“.

„Taj stav, po mom mišljenju – piše Puniša Perović – nije samo prema Arsi nego i prema drugim oficirima bivše jugoslovenske vojske. Utvrdio sam s njim u razgovoru da slično mišljenje koje ima o Arsi ima i o Terziću i Apostolskom. Drug Dapčević tvrdi da on takav stav ima samo prema njima trojici, da njih ne trpi, ali, čini mi se, da tu ima i nešto više...“

– Zbog navedenih i drugih grešaka – piše Ivo Matović – Puniša Perović je, na osnovu svojih ovlašćenja, smenio Peka Daočevića sa dužnosti partijskog sekretara, a na njegovo mesto, na predlog ambasadora Vlada Popovića, do konačne odluke CK KPJ, imenovao Radovana Vukanovića, što će Beograd ubrzo potvrditi...

Peko Dapčević je, ipak, uprkos toj partijskoj „kazni“ i ne baš pohvalnoj „biografiji“ iz Moskve, koja je, izgleda, bila i znatno ružnija i kompromitantnija od onoga što je utvrdio i saopštio Puniša Perović, postavljen za glavnog inspektora u Jugoslovenskoj armiji i „ostao u sedlu“, iako su mu dva brata, dva istaknuta borca u Narodnooslobodilačkoj vojsci i nosioca Spomenice 1941. godine, pukovnik Vlado Dapčević, ratni komesar artiljerije pri Vrhovnom štabu i pukovnik Milutin Dapčević, ratni komandant divizije u Makedoniji, završili i odležali dugogodišnje robije na Golom otoku.


Svi su zazirali od Peka

Po riječima Iva Matovića, o greškama Peka Dapčevića u Moskvi govorkalo se gotovo dvije godine, ali sa dosta opreza i suzdržanosti, pa i straha, naročito kako se približavao kraj školovanja i rok za povratak u domovinu. Jer je upravo Dapčević bio zadužen da piše karakteristike i daje ocjene o ostalima koji su bili sa njim u Moskvi. Ostaje velika zagonetka kakve je „izvještaje“ i kome podnosio. Izvjesno je da je Arso Jovanović, iako je postavljen za komandanta Više vojne akademije, ubrzo pod kontraverznim okolnostima uklonjen sa životne pozornice.

---