-PIŠE: VOJISLAV VUJOTIĆ

PROGNOZA NOVOROĐENČETU

U portirnici Pamučnog kombinata u Titogradu, nekoliko ženskih ubježalo od kiše i čekaju dako im izađe neko vozilo da bi otišle u grad. Raspričale se žene o ko zna čemu i na kraju o nekom novorođenčetu neke od njih. Da bi skratile vrijeme, počele su prognozirati šta će dijete biti kada prispije. Neka veli biće ovo, neka ono a glavna portirka sve to sluša i ćuti. Na vrata portirnice se pribio inženjer Babić i nema mjesta da uđe među ženama a sluša što žene pričaju. Gleda Babića Stoja, glavna portirka pa se oglasi: „To dijete biće direktor” aludirajući što je Babić bio direktor jednog pogona u Kombinatu.
Direktor Babić tada postavi pitanje Stoji: „Otkud znaš ti da će biti direktor?” Stoja će na to: „Bila sam mu na povojnicu i bješe usralo sve oko sebe”.

ŽALI KOKOTA

Kupio neki Cetinjanin kokota i polako, tražeći u jednoj ruci kokota a u drugoj štap i polako nabada tlo bojeći se da se ne oklizne jer je tada grad bio pod ledom i snijegom. Drži starac kokota za noge a visi mu glava ka zemlji. Gleda neka starica, koja je prolazila pored ovoga, kako kokot visi pa dobaci Cetinjaninu: „Što mučiš toga kokota, zar ti ga nije žao, vidiš li da mu visi glava, on će ti trsit (krepat) prije nego dođeš doma, uzmi ga fino u naručje...“

Na to će starac hladnokrvno: „Ajde jadna ne avetaj, ja ovoga mojega kokota nosim sa glavom nadolje evo 73 godine pa još nije trsio”.

PLATA PO KILOMETRU

U Pamučnom kombinatu u Podgorici, prilikom sindikalnih konferencija, najviše se raspravljalo o platama radnika. Sindikat uvijek zastupa interese radnika i zbog toga je taj organ uvijek poštovan među radnicima.

Na sastancima sindikata uvijek bi došao čovjek „ozgo” da prisustvuje i prenese utiske višim organima (Savezu sindikata ili Komitetu Partije).

Na sastancima bi radnici uvijek napali čovjeka „ozgo” i nijesu mu ostajali ništa dužni.

Na jednoj sindikalnoj konferenciji 00-a Tkačnica vodila se diskusija o ličnim dohocima. Pita delegat na konferenciji kako se plaćaju radnici u tkačnici. Predsjednik sindikata Tkačnice Milenko Klikovac objasni ovome da radnici imaju normu i plaćaju se po izatkanom dužnom metru i dodade: „Radnici se plaćaju po metru a direktori po kilometru”.

MANEKEN

Nekom prilikom, kada su se sastajali poslovno u Titogradu, jedan rukovodilac jednog republičkog organa, inače rodom od Durmitora, poslije obavljenog posla, znao je da se sastane sa jednim kolegom Lješnjaninom koji je bio direktor jedne radne organizacije. Sjede ova dvojica u nekom lokalu a priđe im jedan Piper, inače po prirodi šeret. Lješnjanin se šali sa „Sjevernjakom” ali mu ni ovaj ne ostaje dužan. Pita Lješnjanin Durmitorca: „Znaš li ti, prijatelju, da će da se otvori u tvom mjestu fabrika samara i da si ti predviđen za njenog prvog direktora?” Durmitorac mu odgovori kao iz puške: „Vala ako ja budem prvi direktor te fabrike, ti ćeš mi biti prvi maneken”.

LUDA PRED SUDOM

Nekada je živio u selu Opasanici Luda Gogić. Ludu Vasojevići nijesu voljeli te je Lude imao od njih velike probleme. Zbog toga se Luda često tužio sa Vasojevićima i to čak do Velikog suda. Luda je uvijek gubio na sudu jer je imao puno svjedoka Vasojevića koji su svjedočili protiv njega, takvim slučajevima ishod se znao „Dva bez duše treći bez glave”.

Luda je sudiju napadao za nepravedno suđenje te sudija prilikom jednog suđenja reče Ludi: „Vala taj ko te krstio dao ti je pravo ime”. Luda mu od govori: „Da si ti živio 30 godina među Vasojevićima, ti bi bio luđi od mene”.

NIJE UKRADENO

Zagarčani su uvijek bili gostoprimljivi ljudi. Voljeli su častiti namjernika sa onim što im je Bog dao kako su znali da kažu. U narodu se govorilo da su se oni znali snaći i na drugoj strani samo kako bi preživjeli. Kada je neki ugledni Crnogorac (neki kažu Gospodar), došao kod jednog Zagarčanina, ovaj mu je ponudio jedno jaje i malo soli, kada je gost uzeo jaje, držeći ga u ruci, upitao je domaćina: „Je li ukradeno”. Domaćin mu je odgovorio „Jaje ne sigurno, a za majku mu ne mogu garantovati”.

Nastaviće se

---