Uostalom, iskustva koje imamo krajem devedesetih sa separatistima u Crnoj Gori, pokazuju da je korišćeno nasleđe federalista/ zelenaša – stvarne namjere za stvaranje suverene Crne Gore su prikrivane. Zna se: novi gospodar i njegov DPS čak i 1998. godine izjašnjavali su se za Jugoslaviju, a u stvari razbijali su je još od početka devedesetih. (Ustav Republike Crne Gore iz 1992.godine ima značajnih separatističkih odrednica).

Sve stranke su prestale sa radom 1929. godine nakon zavođenja šestojanuarske diktature, uključujući i Crnogorsku stranku koja je inače bila na udaru režima i njegove ideologije jugoslovenskog integralizma. Nakon atentata nad kraljem Aleksandrom 1934. godine, iza kojeg su stajali nacistička Njemačka i fašistička Italija, ponovo je oživjelo stranačko organizovanje.

Skupštinski izbori održani 1935. i 1938. godine potvrdili su dalji pad i gubljenje ranijeg značaja Crnogorske stranke, pa se priključila listama Ujedinjene opozicije (1934-1937) i Bloku narodne sloge. Sporazum Cvetković – Maček (1939) omugućio je rukovodstvu Crnogorske stranke da otvorenije iznosi svoje stavove, da ih radikalizuju, te se njihovo desno krilo po mišljenju kompetentnih istoričara počelo priblžavati fašističkoj ideologoji, očekujući spas od ÂŤsrpske hegemonijeÂť od Musolinijeve Italije, koja je 1939. godine okupirala Albaniju i izbila na granicu Crne Gore. I prije 1939.godine, kada crnogorski federalisti počinju baštiniti fašističku ideologiju, njihove ideološke vođe svojim političkim istupanjima, člancima, brošurama, knjigama, zastupaju rasističke ideje.



MN: POZIVANjE NA ISTORIJSKA PRAVA



Politička misao crnogoskih federalista u periodu do 1929. godine, naglašava Vujović, data je u programu stranke i u govorima i člancima njenih vođa, prije svih dr Sekule Drljevića, nije imala ÂŤformu jedne cjelovite zaokružene teorije– nedosljedna a ponekad i kontradiktorna nije ostavila nekih značajnijih tragova u jugoslovenskim razmjeramaÂť. Međutim, ako imamo u vidu Crnu Goru ÂŤonda je njihov doprinos razvoju crnogorske političke misli bio značajniji od doprinosa bilo koje druge građanske političke strankeÂť.(Ibid,212.)

Vujovićeva kritika Drljevićevog i Markovićevog pozivanja na istorijska prava je tačna, ali se ne ukazuje na posledice do kojih je dovelo to njihovo veličanje istorjskih prava.

ÂŤTa razna pretjerivanja i pozivanja na istorijska prava bila su posledica, što su i danas, jednog ideologiziranog pristupa istorijskoj prošlosti. Takav ideologizirani pristup je nesposoban za tumačenje suštine nacije. On se iscrpljuje u nadgornjavanju sa drugim narodima (kako su radili crnogorski federalisti) i u optuživanju drugih naroda. Takav pristup traži nacionalne karakteristike Crnogoraca, njegovo nacionalno biće, pa čak i njegovu nacionalnu svijest u prvim danima življenja u novoj balkanskoj postojbiniÂť. (Vujović, ÂŤPrilozi izučavanju crnogorskog nacionalnog pitanja ÂŤ, 1987:187.) Međutim, ÂŤ ideologizirani pristup istorijskoj prošlostiÂť nije se ÂŤ iscrpio nadgornjavanjem s drugim narodimaÂť, kako tvrdi akademik Vujović, završio se fašizacijom političkih pogleda vodećih crnogorskih federalista i 1941. godine doveo do kolaboracije sa italijanskim fašistima. I u socijalističkoj Jugoslaviji, i u Crnoj Gori početkom sedamdesetih i kasnije, oživljava se političko nasleđe crnogorskih federalista raspravama o kulturnom i državnom hiljadugodišnjem kontinuitetu Crne Gore, zatim tvrdnjama da su Crnogorci autohtona nacija i da moraju imati i poseban jezik, pravopis i crkvu.

Šovinistička, fašistička viđenja federalista o odnosu Crnogoraca i Srbijanaca, doživjeće punu afirmaciju nakon 2006. godine, to jest proglašenjem nezavisne Crne Gore– o vođama federalista u državnim medijima piše se kao o značajnim ličnostima iz naše bliže prošlosti. Onako uzgredno, jer je nezaobilazno, pomene se i njihova saradnja sa fašističkim okupatorom.

O dr Sekuli Drljeviću i Saviću Markoviću Štedimliji, crnogorskim fašistima, Jovanu i Petru Plamencu, biće riječu u nastavku ovog feljtona. Predmet daljeg razmatranja je i saradnja crnogorskih separatista sa okupatorom, ustašama i četnicima u toku rata. U prilogu feljtona dat je i spisak lica saradnika okupatora u Crnoj Gori, koje je Državna komisija Federativne Demokratske Jugoslavije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, proglasila za ratne zločince 30. 12. 1945. godine.

PIŠE:

BORIVOJE ĆETKOVIĆ

(KRAJ)

---