U drugoj polovini 18. vijeka, pred pad Venecije, u doba kneza Jova Sabljičića 1778. bijaše sveštenik u Ratiševini pop Mijo (Mijail) Sabljičić, a kasnije, 1786. u doba kneza Toma Milutinovog Poznanovića, Simo Sabljičić, koji je potekao od staroga popa Sima, bijaše tutor Crkve Svete Trojice. Izvjesno je i razvidno iz sudskih isprava kako su znameniti Sabljičići kroz vrijeme mletačke uprave u Dračevici gledali da uvećaju posjed Manastira Potplanina.

Manastir Potplanina ležao je od polovine 18. vijeka u sastavu Ratiševine. No, ovdje je moguće utvrditi i sami čas prelaska ovoga mojdeškog odlomka u okvir Ratiševine. Vanredni providur Vinčenco Dona odredio je kapetana komunitadi Jovana Avramovića i serdara Nikolu Gorakuću da odrede kojoj parohiji treba da pripadne trinaest familija koje stoje u Potplanini. Odluka je donesena 1741, i Potplanina je pripala Ratiševini sa obrazloženjem da im je ovo selo bliže nego parohija sela Mojdež.

U prvoj polovini 18. vijeka mojdeški paroh bijaše pop Jovo Milanović koji je 1748. ili nešto ranije udao kćer za popa Luku (Lučića), ali je za tu priliku, za opremu kćeri, uzajmio novca u kaluđera jeromonaha Mojseja Lučića za kojega vjerujem da je stajao u Potplanini. Jeromonah Mojsej je učinio recevudu popu Jovu koji se čini dužnim za trošak aljina njegove kćeri.

„Na 1748. mjeseca. jola 7. Činim ovu recevudu ja isti kalođer Mojsej Lučić koliko poarči za aljine kćeri popa Jova Milanovića iz Mojdeža koja se udala za popa Luku. I po velikoj mobi i zakletvi istoga popa Jova koji mi oblega pred mojom braćom knezom Markom i bratom Savom na govoru svadbe kod crkve svetoga Jovana da će mi do godine lijepo platit i izmirit što goć skrojim i metnem na njegovu kćer...”

Jeromonah Mojsej Lučić uputio je tužbu providuru na dvojicu mještana Mojdeža koji su udarali na njegovu kuću. Ova tužba nosi preciznu dataciju: „Na 1763 po grčki marta 1. u subotu uveče na uru noći u Mojdežu”.

Jeromonah Mojsej moli providura Novoga da predstavi njegov predmet „Senatu na presvijetli kansel od deset a pisaću ja i poslat Ivana da idemo tamo da se vidimo s kim imat budem...” Međutim, jeromonah Mojsej se poziva na svjedoke „... a evo mi konšiluka Mijata Dumovića i Todora i Šćepana Mitrova i svega sela neka kažu kako su čuli i viđeli po njihovoj duši...” Dvije nedjelje kasnije stigla je naredba providura Nikole Marije Bamba glavaru Đuru Brajeviću da preduzme korake.

Sledeće godine na 15. marta javio je jeromonah Mojsej novom žalbom na mojdeškog paroha popa Jova Milanovića zbog staroga duga. Imenovao je tumača Andriju Fontanu za zastupnika u sporu, ali je u tužbi pomenuo i brata, kneza Marka i mladoženju, sinovca popa Luku. Jeromonah Mojsej nastupio je kao svjedok na jednome ugovoru iz 18. jula 1764. kojim je Marko Andrić uzeo deset cekina u Jova Stojanova Porobića.

Nemamo nijedan razlog da ne vjerujemo da je jeromonah Mojsej pripadao svetome bratstvu Manastira Potplanina. Njegovo pominjanje sopstvene kuće u selu nije ni malo neobično, jer, vidjećemo, i kasnije, potplaninski kaluđer Visarion, mještanin, dariva mlin sagrađen u sopstvenoj kući Manastiru Savina.

U sredini vijeka, vidi se iz naših isprava, paroh ratiševljanski bijaše otac Visarion Sabljičić.

Tokom druge polovine 18. vijeka u Manastiru Roždestva Presvete Bogorodice Potplanina stajali su proiguman Vasilije (Đurić) [sudski spisi, 1761, dugovao Petru Bjeladinoviću – Đaji]; kaluđer Visarion Sabljičić, graditelj [1765. darivao svoje nepokretnosti Savini, sagradio uljani mlin u svojoj kući u Potplanini prije 1746]; Isaija i Luka Lučići, kaluđeri [sudski spis, 1777. Andrija Fontana potraživao dug od nasljednika Isaije, oca Luke]; Melentije Andrić, kaluđer [sudski spis, svjedočenje o upokojenju oca Melentija 29. decembra 1796].

Piše:

GORAN Ž. KOMAR

(Nastaviće se)

---