-Piše: DR RADOSLAV T. STANIŠIĆ

Bunjuel to iskreno osjeća, njegova vizija je autentična i iskopana iz utrobe zemlje, njene crne boje nisu poškropljene nikakvim izvještačenim optimizmom. U ovakvom poretku i unutar ovakvih odnosa pravo vjerovanje i milosrđe je apsurd koji ništa više ne znači. Tokom rada na filmu španske vlasti nisu ograničavale Bunjuela kao željenog povratnika čijim je imenom falanga namjeravala da se razmeće u svojoj propagandi. Pustili su ga na kanski festival gdje je ovo djelo krcato ljudskim očajanjem doživjelo trijumf. Međutim, tek tada je cenzuri postalo jasno do koje je mjere ono jeretično pa je i pored osvojene Zlatne palme stavljeno na indeks nepoželjnih. Film „Viridijana” bio je iznad trenutne kritike kojom je inspirisan, nedodirljiv, agresivan a vijeme mu je pomoglo da se odbrani od svih ograničenja i postane trajno znamenje jednog iskrenog rediteljskog zanosa i bunta. Bunjuel svoje djelo nije zamislio niti stvorio samo radi dnevnog obračunavanja sa onim što nije podnosio. To je nužnost i karakter njegove prirode i kulminacija svega onog što se skupljalo u njegovoj duši od „Los Olivadosa” do ovog filma. U žestini kojom razara sve postojeće institucije građanskog milosrđa i lažnog morala ima veoma mnogo ogorčenja nužnosti ali i rafinmana. Događaji koji su ga pratili na njegovom stvaralačkom putu doprinijeli su velikoj kritičnosti i ironiji. Ako već mora da živi u ovakom svijetu – to još uvijek ne znači da mora da se miri sa ustaljenim poretkom. Da bi mogao da napravi film kakav želi tokom oblikovanja pojedinih djelova odstranjuje svaku pomisao na kompromis ili mogućnost da se slika načini proizvoljnom ili iscrpi u nizanju bizarnosti. Otuda ne napušta realistični okvir stvarnosti i na njega neprekidno ukazuje. Tu su istovremeno i podsticaji za ova unutrašnja razaranja koja ljude osvjetljavaju a da pri tome uopšte ne dolaze do spoljnog izobličavanja i nasilnog tjeranja na karikaturu. On se ne zaklanja ni za kakav određeni filozofski stav niti ovo kritično sagledavanje savremenog španskog društva vrši sa unaprijed utvrđenih pozicija. Slike koje često šokiraju, razdražuju, tjeraju na razmišljanje ili stvaraju mučninu nisu nijednog trenutka svedene na ilustraciju. On ne bježi od stvaralačke odgovornosti, vjeruje svojim strastima i osjećanjima, ne premišlja mnogo o tome da li je to dobro što čini – ali ipak na kraju osjeća zadovoljstvo što je mogao da bude iskren i što dolazi do saznanja da se kroz potpunu destrukciju odnosa u jednom društvu može ipak doći do saznanja da život nije tako crn, bezizlazan i da se i u tako apsurdnim relacijama nalaze izvjesna ohrabrenja za drugačije življenje. Bunjuel nema milosti – vjeruje da se samo radikalnim razračunavanjem može ukazati na suštinu problema njegove zemlje koja je još uvijek bila daleko od slobode. Ma kako ga pokazivali – uvijek ćemo doći do poražavajućeg saznanja da je sve isto i da se ništa ne mijenja. Ako je već tako, onda tu i nema vrijednosti pa se za njega i ne postavlja pitanje alternative u izboru rediteljskih metoda i postupaka. Krajnje je precizan, jednostavan, naizgled sve je logično i stvarno, a često do te mjere bizarno, puno prljavštine i oslobođenih niskih instinkata da se čini i u toj brutalnosti nevjerovatnim i nestvarnim. Da bi ovi Ijudi, bez obzira koliko bili poniženi, unakaženi, izobličeni u svojim instinktima, razuzdaniji čak i od životinje, dostigli ljudsko dostojanstvo, njima je jedino potrebna istinska vjera i sloboda. A kako nje nema i kako je život prošao u lažnim obmanama, čemu onda raspravljati o milosrđu i pokušavati da se nešto popravi. U tome je potpuno isključiv i krajnje je subjektivan tako da se njegove slike motivišu tim ličnim osjećanjima. Pri tome on koristi fantastiku i svoj artistički subjektivizam kako bi svaka scena bila što efektnija ali i sadržajnija. Mnogi kadrovi počinju sasvim obično – fizičkim radnjama koje se vrlo brzo pretvaraju u neobične prizore koji sami sebe svom svojom unutrašnjom silinom i definišu. Bunjuel je uvijek iza njih da bi podsticao–- tako da se on ne bavi samo opisivanjem ljudske prirode i pretjeranim psihološkim opisima.


(Nastaviće se)

---