-PIŠE:

DR ANA M. ZEČEVIĆ


U ranim stvaralačkim godinama većinom je pažnju poklanjao tragediji i rodoljubivoj poeziji, dok je u zrelijim godinama češće pisao lirska djela i komedije. Treba imati u vidu da u drugoj polovini 19. vijeka sazrijeva novela, kao književna vrsta, koja je dinamična i nabijena dramskim elementima. Kostić je znao za sve to i imao je priliku da čita i originale, tako da su uticaji, podsticaji i doticaji više nego vidljivi.

Kostićeve epske pjesme su dramatične zbog ideja o kojima piše, a to su, prije svega: sloboda i srpstvo. Razvija kod čitaoca snažna osjećanja, obrađujući dramske motive istine i pravde, kao nešto čemu teže pripadnici njegovog porobljenog i potlačenog naroda. Pjesnik piše o ropstvu, nemoći i patnji porobljenog naroda, a to izaziva kod čitaoca izvjesna osjećanja. On osmišljava temu, kreira lik kojem dodjeljuje dramski motiv, koji pokreće tog lika na djelovanje. Kostić opisuje spoljašnju situaciju u kojoj se pojedinačan ili kolektivan dramski lik nalazi (često narod), kao i unutrašnju radnju – psihološko stanje svijesti likova zamišljene poetske priče. On od njih pravi dramske karaktere koji žive, osjećaju i djeluju. Kostićeva epska poezija u dubokoj je vezi sa momentom u kojem je pjesnik živio i stvarao, a to još dodatno stvara kod čitaoca saznanje o pjesnikovim naporima da svojim stvaralaštvom doprinese oslobođenju svog naroda.

U lirskim pjesmama Laza Kostić se bavi osjećanjima i različitim stanjima ljudske svijesti koji su rezultat događaja češće iz prošlosti, rjeđe iz sadašnjosti, potom obrađuje slike iz prirode koje ga inspirišu kao stvaraoca, i uzvišene teme koje vezuje za svemir – pjesma u govoru i melodiji kao dio vaseljene. Često je pjesnik glavni junak Kostićeve lirske pjesme. Sâmim tim „on postaje dramski karakter koji je nešto doživio i preživio, te sada o tome govori. Karakteristično za Kostićeve lirske pjesme, naročito u početnoj stvaralačkoj fazi, jeste da dramski lik iskazuje osjećanja sjećajući se događaja koji su doveli do njegovog sadašnjeg psihičkog stanja. Dramski lik (pjesnik, Srpkinja) ne djeluje u trenutnom, sadašnjem vremenu, nego se sjeća prošlih događaja i komentariše svoje doživljaje i osjećanja povodom tih dešavanja. Pjesnik – dramski lik se prisjeća voljene, govori o strahu od samoće i o želji za novom ljubavlju, dok pjesnik – stvaralac obrađuje dramske motive zaljubljenosti, čežnje, patnje, čak se bavi i erotskim elementima, čime doprinosti dramatičnosti pjesme.

Epske pjesme i poeme – U pjesmama epike, odnosno, u pjesmama posvećenim borbi za slobodu i prava srpskog naroda, Kostić se još kao student ističe svojim djelom, o čemu svjedoče pjesme Rajo, tužna rajo (1860) i Naše (1862) – obje rodoljubivog karaktera, sa slikama hrabrog srpskog naroda i ljepote njegovog podneblja. Tu su i pjesme Ej, ropski svete iz 1861. godine i Prometej iz 1863. godine, kao i pjesma Jadranski Prometej, nastala kasnije, 1870. godine. U svim ovim pjesmama jasno je prikazana ideja o ljubavi prema rodnoj grudi i borbi za slobodu, koja se odnosi i na srpski narod.

Pesmu Ej, ropski svete Kostić je napisao kao dvadesetogodišnjak. U to vrijeme on je srpski đak u Budimpešti. Zajedno sa drugovima iz škole osniva đačku družinu „Preodnica”, i uz pomoć Koste Ruvarca, jednog od najistaknutijih članova družine, te i narednih godina objavljuje pjesme i tekstove u Ruvarčevom almanahu.

Svojom pjesmom, u slobodnom stihu, Kostić kao da upućuje protest Bogu i vasioni, Svevišnjem da se izdigne još više u nebo i vidi patnju porobljenog naroda; ropac - molbu, da zvezdice na nebu dopuste da se kroz njihov plašt probije: „…cikut i vapaj mučenički/ pa kroz svako tako prociknuto mesto/ proviru znaci božje milosti/ tanko, štedljivo, kao što vladari na zemlji/ kolajne dele,/ kolajne sjajne i reči lepe/ tebi, ropski svete!“

Ovo je, zapravo, pjesnikova molitva iz dubine duše poslata visoko u vasionu. Pjesnik je u izlaganju poetskog teksta stepenovao nivo patnje, kako svoje tako i naroda, i time je postigao dramski krešendo. Najniži nivo patnje je onaj u kojem pjesnik ne zna kuda da pobegne od „ljute sramote sa tvoje grehote” – da li u zemlju ili na nebo.


(NASTAVIĆE SE)

---