Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković uputio je tri zamjenika i jednog višeg državnog tužioca iz Podgorice u Bar kako bi provjerili rad tamošnjeg Osnovnog državnog tužilaštva na čijem čelu je Milenko Magdelinić. Kako je „Danu” potvrđeno iz Vrhovnog tužilaštva, Stanković je ovu odluku donio nakon što je kontrolom rada tužioca utvrdio da je veliki broj pritužbi stigao na funkcionisanje barskog ODT-a.
Žalbe na njihov rad ulagali su građani, stranke u postupku, nerijetko i policijski službenici. U nekoliko javnosti poznatih slučajeva došlo je do očiglednog neslaganja u stavovima policije i tužilaštva koji su se odrazili lošim optužnicama, a samim tim i blagim kaznama. Takođe, pritužbe na rad tužilaštva stizale su i zbog toga što se u nekoliko slučajeva ponavljalo da se čak ni povratnicima u izvršenju krivičnih djela ne određuje pritvor.
Neslaganje sa odlukama barskih tužilaca najbolje se ogleda u primjeru postupanja u predmetu protiv Škerovića. Naime, otac i sin, Rajko i Pavić Škerović hapšeni su triput u roku od četiri dana, pri čemu je u objektima u njihovom vlasništvu u Baru pronađena veća količina droge i oružja.
Iako je policija Škeroviće uhapsila u organizovanoj akciji, u barskom Osnovnom državnom tužilaštvu smatrali su da nema osnova za njihovo pritvaranje.
Zbog čudnih odluka barskog osnovnog državnog tužilaštva, istragu protiv Škerovića preuzelo je više tužilaštvo u Podgorici, koje je bilo drugačijeg stava, pa su otac i sin opet bili uhapšeni. Potom je istražni sudija Višeg suda ocijenio da nema osnova da im odredi pritvor i pustio ih da se brane sa slobode. Postupajući po žalbama Višeg državnog tužilaštva, vijeće Višeg suda je donijelo odluku o pritvaranju Škerovića, nakon čega su poslati u Istražni zatvor u Spužu.
O sumnjivim postupcima barskog tužilaštva govorio je i ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević. Nakon brojnih hapšenja i puštanja na slobodu dvojice Barana, on je pozvao tužilaštvo i sudstvo da objasne javnosti šta se dešavalo u njihovim redovima povodom slučaja „Škerović”.
Istovremeno je najavio i da će biti preispitana profesionalna odgovornost svih koji su postupali u tom predmetu jer je bilo propusta.
Pitanje o valjanosti optužbi barskog osnovnog tužilaštva postavljeno je i kada je utvrđeno da je u Osnovnom sudu u ovom lučkom gradu u kojem su nerijetki vatreni obračuni i koji je poznat po postojanju više klanova, najveći broj postupaka za ilegalno nošenje oružja završen uslovnim osudama.
Naime, za dvije godine barski policajci su zaplijenili 80 komada oružja u ilegalnom posjedu, od čega su 22 pronađena kod bezbjednosno interesantnih lica. U većini tih predmeta barski Osnovni sud donio je uslovne presude, iako se u nekim slučajevima radilo o povratnicima.
Ova tema našla se i na skupštini gdje su poslanici komentarisali da je očigledno da je u pitanju problem sudija prilikom donošenja presuda ili tužilaca koji podižu optužne akte.M.V.P.
Bujić do ubistva
puštan na slobodu
Barsko tužilaštvo u medijima je prozivano i zbog postupanja prema Šćepanu Bujiću koji je osuđen zbog ubistva braće Dejana i Ljubomira Gojačanina. Naime, prije nego je ispalio smrtonosne hice u braću, Bujić je više puta privođen, ali je tužilaštvo odustajalo od krivičnog gonjenja zbog „nedostatka dokaza”.
Bujić je godinama prije ubistva privođen zbog više djela. U jednom slučaju, kod njega je pronađen neregistrovani pištolj sa municijom, ali ga je tužilac – koristeći pravni institut odloženog gonjenja – pustio na slobodu, samo uz novčanu globu od 1.000 eura. Nekoliko mjeseci prije ubistva braće Gojačanin privođen je zbog tuče, ali tužilaštvo ponovo nije imalo dokaza za njegovo procesuiranje. Kako su mediji navodili, tokom 2012. godine privođen je pet puta, ali ti slučajevi nijesu imali sudski epilog.