Ulazak nepoznatog maskiranog muškaraca juče oko 15 časova u restoran „Savoja“ u Baru izazvao je paniku kod gostiju.
Prema našim saznanjima, maskirani muškarac je u restoran ušao na ulaz iz dvorišta ugostiteljskog objekta. Brzim hodom je prošao kroz prostoriju, zagledajući u svaki separe i ostavljajući utisak da nekoga traži. Nakon nekoliko minuta istrčao je iz restorana i uputio se u nepoznatom pravcu.
U barskoj policiji potvrdili su da provjeravaju šta se događalo u restoranu „Savoja“, koji je inače pokriven video-nadzorom.
Restoran „Savoja” je bio vlasništvo
Armina Muše Osmanagića, koji je 2014. ubijen ispred tog objekta jednim metkom iz snajpera. U trenutku kada je policija stigla na mjesto događaja, Osmanagić je davao znake života, ali je na putu do bolnice preminuo. Ranjen je i konobar kafića
Z.M. metkom koji je prošao kroz tijelo Osmanagića. Poslije ubistva ubice su „reno meganom“ pobjegle ka željezničkoj stanici, gdje su nakon dva kilometra u šiblju kod napuštenih šina zapalili automobil i pušku iz koje je pucano na Osmanagića. Tokom dana u barsku policiju privedeno je na desetine pripadnika dva klana, kao i ljudi iz kriminalnog miljea Bara, ali izvršilac ovog ubistva još nije identifikovan.
Prema policijskim dokumentima, Osmanagić je važio za jednog od šefova kriminalnih grupa iz Bara.
Osmanagić i njegova supruga
Ljiljana Bigović Osmanagić bili su osumnjičeni za pranje novca stečenim ilegalnim organizovanjem igara na sreću u automat klubu u Baru. Ljiljana je inače rođena sestra Baranina
Ljuba Bigovića optuženog, sa još trojicom, za ubistvo policijskog funkcionera
Slavoljuba Šćekića.
Za Osmanagića je nedvosmisleno jasno da je žrtva „rata” koji duže vrijeme „bjesni” u crnogorskom podzemlju, a do danas nije utvrđeno da li je njegovu likvidaciju naručio suprotstavljeni kriminalni klan koji je do smrti vodio Baranin
Luka Đurović, a koji slovi za ekspozituru „zemunskog klana” u Crnoj Gori ili su upravo „zemunci” ti koji su htjeli njegovu smrt, pisali su srbijanski mediji.
Spekulisalo se da je rat barskih kriminalnih klanova iskoristio neki od preostalih mafijaških klanova u Crnoj Gori, kako bi se riješio Osmanagića i obezglavio drugi po snazi kriminalni klan u Baru. Bar slovi za važno uporište i međunarodnih kriminalnih grupa, pa je narudžba za Osmanagićevu likvidaciju mogla stići i iz inostranstva.
D.S.-VJ.D.
Odmazda za prvog saradnikaNakon pogibije Luke Đurovića u saobraćajnom udesu u septembru 2013, Armin Muša Osmanagić jačao je i preuzimao poslove.
Prva ozbiljna poruka mu je stigla u novembru 2013, kada je ubijen jedan od njegovih najodanijih saradnika Baranin
Stefan Đukić (23). Od tada je i on bio na oprezu, na oku ga je držala i policija, ali su ubice ipak „odradile” posao za koji su plaćene.
Poslije ubistva Osmanagića njegov klan je „obezglavljen”, a
Andrija Mrdak, koji mu je bio najbliži saradnik, sudeći prema načinu života koji je vodio nakon Osmanagićevog ubistva, bio je svjestan da je on sledeća meta. Iselio se iz kuće u kojoj je živio s porodicom, nije izlazio, vozio se isključivo u blindiranom automobilu. Ubice su ga ipak dočekale, ispred kapije ZIKS-a u Spužu.
)){kind=small}
