Bivši direktor Vojnobezbjednosne agencije (VBA) general Svetko Kovač i operativac te službe Vesko Anović u dokumentarcu u „Srcu zločina”, koji je emitovan na RTS, otkrili su brojne detalje u vezi sa istragom o ubistvu ministra vojnog Pavla Bulatovića. Sagovornici su saglasni u ocjeni da je Pavle zasmetao klanovima, kako u službama, tako i u kriminalnim krugovima jer nije bio neko koga su mogli podmititi ili primorati da uradi nešto prljavo. Navode da je bio najtvrđi, te da to nije ništa novo kada se radi o porodici iz koje potiče.

Kovač je naveo da je iznenađujuće bilo ponašanje službe srpske državne bezbjednosti na čelu sa Radetom Markovićem, dok je na isti otpor naišao i kada se radi o crnogorskoj državnoj bezbjednosti, kojom je rukovodio pokojni Vukašin Maraš. Ocjena je da ni jedna ni druga služba nisu željele da se rasvijetli ovaj zločin. Više sagovornika u pomenutoj emisiji, među kojima i advokat Toma Fila, tvrdili su da svi tragovi vode ka Crnoj Gori i crnogorskom SDB-u.

Kovač navodi da je u restoranu „Rad” na Banjici gdje je ubijen Bulatović bilo dosta gostiju iz Crne Gore, neke su znali neke nisu.

– Ukazivali smo ministru da promijeni lokaciju, da ne ide tamo stalno da se srijeće sa ljudima. Ispostavilo se da smo bili u pravu – rekao je Kovač.

Dodaje kako je ministar imao iste navike i da su ubice to detaljno osmotrile i pripremile. Da je Bulatović morao biti ubijen baš te noći potvrđuje i činjenica da ubica nije odustao od nauma uprkos činjenici da je cijeli dio na Banjici bio pod blokadom policije jer je baš u tom momentu prevožen ubica Željka Ražnatovića Arkana.

– Ministar je po propisima morao imati tri prstena obezbjeđenja, fizičku zaštitu koju su činile „kobre”, vojna policija i kontraobavještajna služba – objasnio je Kovač.

Bulatovićev pratilac i pripadnik VBA Vesko Anović, koji je bio sa njim i u noći ubistva, ispričao je da Pavle nije imao takvu pratnju, već samo vozača i jednog pratioca.

– Pavle je 4. februara, tri dana pred ubistvo, pustio obezbjeđenje. Kada sam obaviješten o tome, otišao sam kod njega i saopštio mu da to ne radi jer postoji veliki stepen prijetnje po njegovu bezbjednost. O tome sam obavijestio i Upravu za bezbjednost – tvrdio je u pomenutom dokumentarcu general Kovač.

Anović je, s druge strane, prenio riječi Pavla Bulatovića koje im je kao njegovim pratiocima saopštio tog dana.

– Od tih koji su namjerili da me ubiju vi me ne možete zaštiti, mladi ste i gledajte da sačuvate vaše glave – ispričao je Anović.

Prvo što je analizirano u istrazi je slučaj ubistva Darka Ašanina. Sagovornici tvrde da je Bulatović bio u bliskim odnosima sa Ašaninom i da je ovaj ubijen kako ne bi mogao da ga zaštiti kasnije.

– Analizirali smo ubistvo Ašanina sa kojim je Pavle bio u rodbinskim vezama. Ašanin je ubijen 1998. godine u bašti restorana na Dedinju – tvrdi Kovač.

I on i Pavlov pratilac kažu da je upravo te večeri u to vrijeme, na tom istom mjestu Ašanin trebalo da se sastane sa ministrom vojnim i tadašnjim premijerom savezne vlade Momirom Bulatovićem. Kažu i da je Momir taman ulazio u pomenuti lokal kada je zapucano na Ašanina. Anović dodaje da je Pavle Bulatović u poslednjem momentu promijenio plan jer je imao poziv da ode na sastanak na drugoj lokaciji.

Advokat Toma Fila se nadovezao i kazao da je Ašanin sklonjen da bi bio oslabljen Bulatović te da tragovi ubistva obojice vode ka Crnoj Gori.

Kasnije je ubijen i Pavle Bulatović. Zanimljivo je da je u blizini mjesta ubistva policija legitimisala lice koje je kod sebe imalo legitimaciju crnogorskog SDB-a. To lice je privedeno dva puta te noći, ali je, iz do danas nerazjašnjenh okolnosti, pušteno na slobodu.

VBA je istraživala potencijalnog ubicu i tokom istrage su došli do informacija da je iznajmio sobu u hotelu „M”. Registrovan je veliki broj poziva prema Crnoj Gori i Herceg Novom prije i odmah nakon ubistva. Pronađen je i jedan otisak sa njegovog telefona i gelendera sa lica mjesta i taj otisak je poslat crnogorskom SDB-u i MUP-u. Duži period crnogorske službe nisu odgovarale na zahtjev istražitelja iz Srbije, da bi napokon dostavile odgovor u kome su naveli da otisak nije upotrebljiv jer su osobi koju su provjeravali uništene papilarne linije na prstima. Na osnovu tog otiska, kako su tvrdili iz VBA, mogao je da se utvrdi identitet ubice. Do danas to nije urađeno, a opšti zaključak je da je prljavim strukturama u obje službe Pavle kao častan čovjek smetao i zbog toga je morao biti ubijen.

M.V. RAKČEVIĆ

---

Balša Bulatović: I dalje se obračunavaju sa kostima moga oca
Sin ubijenog ministra vojnog Balša Bulatović ističe da ni poslije pogibije njegovog oca sa Pavlom nije završen obračun.

– Traje bitka sa njegovim kostima samim tim što policija, tužilaštvo i organi koji su zaduženi za otkrivanje zločinaca ne rade svoj posao – kazao je Balša Bulatović.