Za nešto više od dvije decenije u Crnoj Gori se dogodilo blizu 550 ubistva, od kojih se 60 i dalje vode kao nerasvijetljena. Najviše likvidacija čiji izvršioci nijesu pronađeni dogodilo se u Podgorici, Budvi, Baru, Kotoru i Nikšiću. U pomenutom periodu najviše ubistva se dogodilo 1993. godine, kada su izvršene 34 likvidacije, dok su godinu ranije i godinu kasnije evidentirana po 32 ubistva. Za vrijeme mandata Slavka Stojanovića kao direktora policije 23 likvidacije se vode kao nerasvijetljene.
Dekan Pravnog fakulteta i kriminolog Velimir Rakočević kaže da pomenute brojke svakoga treba da zabrinu.
– Ako nešto ne preduzmemo, nego samo nastavimo da brojimo žrtve, onda smo svi zatajili – poručuje Rakočević.
Veliki broj nerasvijetljenih ubistava, dodaje on, najviše govori o tome koliko su se kriminalne grupe specijalizovale i koliko su se profesionalizovali u izvršenju zločina.
– Početkom devedesetih i kasnije bili smo svjedoci sačekuša, velikog broja ubistava snajperom, korišćenje heklera i ostalog naoružanja u surovim likvidacijama. Sada su se vremena promijenila, tako da izvršioci najčešće koriste paklene mašine i eksplozivne naprave, jer su one najbezbjednije da oni ostanu van domašaja pravde. Ovo se pokazalo kao najbolji metod prilikom izvršenja teških djela, nema tragova, a i naprava se aktivira sa bezbjedne udaljenosti, tako da izvršilac može da gleda kako žrtva strada – pojašnjava Rakočević.
Naša teritorija, ističe on, relativno je mala, tako da izvršioci nakon počinjenog djela mogu da napuste Crnu Goru prije nego što se na licu mjesta i dođe do nekih konkretnih podataka.
– Kriminalne grupe su u okruženju međusobno dobro povezane, koriste najsavremeniju tehniku, što strahovito otežava posao policiji, pa je zato sve više nerasvijetljenih ubistava – kaže on.
Rakočević kaže da nije prijatno čuti da je 60 ubistava nerasvijetljeno, i to svakoga treba da zabrine.
Tokom 1992. godine registrovana su 32 ubistva i sva su rasvijetljena. Godinu kasnije dogodila su se 34 ubistva, od kojih su dva nerasvijetljena, a 1994. godine 32 ubistva, od kojih su, takođe, dva nerasvijetljena. Tokom 1995. godine registrovano je 27 ubistva, od kojih je jedno nerasvijetljeno. Sledeće godine bilo je 26 ubistva, od kojih su dva nerasvijetljena. U 1997. godini desilo se 28 ubistva, od kojih su tri nerasvijetljena, dok je naredne godine izvršeno 13 ubistava i sva su rasvijetljena. Policija je 1999. godine registrovala 19 ubistva, od kojih su tri nerasvijetljena, dok je 2000. godine registrovano 21 ubistvo, od kojih je jedno nerasvijetljeno. U 2001. godini su registrovana 22 ubistva, od kojih je pet nerasvijetljeno, a u 2002. godini bilo je 27 ubistava i sva su rasvijetljena. Tokom 2003. godine registrovano je 20 ubistva, od kojih su dva nerasvijetljena, a 2004. godine je izvršeno 14 ubistava, od kojih su dva nerasvijetljena. Sledeće godine zabilježena su 23 ubistva, od kojih su tri nerasvijetljena, a 2006. godine 25 ubistva, od kojih je jedno nerasvijetljeno. Godinu kasnije evidentirano je 10 ubistva i sva su rasvijetljena, a od 23 ubistva 2008. godine jedno nije rasvijetljeno. Tokom 2009. godine registrovana su 24 ubistva, od kojih je pet nerasvijetljeno, a sledeće godine 15 ubistava, od kojih se jedno i dalje vodi kao nerasvijetljeno. Tokom 2011. i 2012. godine bilo je 37 ubistava, a tri su nerasvijetljena. Policija je tokom 2013. i 2014. godine registrovala 27 ubistva, od čega šest sa nepoznatim počiniocem. U 2015. godini je evidentirano 17 ubistava, a ubice nijesu uhapšene u četiri slučaja. Policija i dalje ne zna ko je 2015. godine u Budvi likvidirao Sašu Markovića i Gorana Đuričkovića, kao i ko je u Podgorici ispalio smrtonosne hice u Aleksandra Brajovića, a u Kotoru u Ivana Lopičića. Tokom prošle godine je bilo 23 ubistva, od čega je 12 nerasvijetljenih.
Za neka ubistva koje je Uprava policije označila kao rasvijetljena označeni su počinioci, ali oni nijesu pravosnažno osuđeni, već su u sudskom postupku oslobođeni optužbi, tako da je broj nerasvijetljenih ubistava veći.
Najviše ubistava tokom poslednje dvije decenije izvršeno je u Podgorici, gdje se dogodilo 15 likvidacija čiji izvršioci nijesu poznati. U glavnom gradu su likvidirani Duško Jovanović, vlasnik i urednik „Dana”, visoki policijski funkcioneri Goran Žugić i Darko Beli Raspopović, Milan Krstović, Mladen Klikovac, Srđan Miranović, Srđan Vojičić, Đorđije Ičević, poznatiji kao Đoko Nesanica, Darko Pavićević, Vinetu Strugar, Milutin Radović, Aleksandar Brajović, Dalibor Đurić i Đorđe Sekulović. U Podgorici je ubijen i Vladimir Tripunović, a počinilac tog zločina još nije otkriven.D.Ž.
Za vrijeme Slavkovog mandata 23 likvidacije
Za vrijeme mandata Slavka Stojanovića na funkciji šefa policije ubijeni su Armin Muša Osmanagić, Stefan Đukić, Saša Marković, Darko Bugarin, Ivan Lopičić, Vinetu Strugar, Milutin Radović, Milorad Tamburić, Aleksandar Brajović i Goran Đuričković. U njegovom mandatu, likvidirani su i Radovan Matović, Srđan Vlahović, Dalibor Đurić, Đorđe Boreta, Dragan Zečević, Radomir Đuričković, Miloš Bošnjak, Goran Biskupović, Slavko Peković, Željko Vukoslavčević, Božidar Tomašević, Ivan Laban i Đorđe Sekulović.