,,Aforizmi Dragana Koprivice odista jesu takvi, peku i liječe, poput Urtice dioicae, ponajviše od naših predrasuda i mitova o sebi i o drugima, a koliko su dragi čitaocima, neka posvjedoči podatak da Koprivičina sočinjenija lako nalaze put do srca publike različitih (nerijetko i ljuto zavađenih) ideoloških ubjeđenja”, kaže aforističar i književnik Bojan Rajević.
On smatra da je Koprivica divno svjestan da čaša žuči ište čašu meda, pa zbog toga i gorke istine nastoji čitaocu da zasladi mogućnošću uživanja u načinu organizacije teksta. ,,Zbog toga je aforistička instanca u pravu kada nam na početku ove knjige pruži uputstvo kako se smijati ovim aforizmima: njima se, veli glas koji otvara zbirku, treba smijati prije čitanja. I smijemo se zato što znamo, ili makar naslućujemo, imajući u vidu piščev prethodni književni rad, šta nam je Koprivica i u ovoj knjizi pripremio”, smatra Rajević.
U sklonost ka narativizaciji, inače, par excellence diskurzivnog žanra, za koju bi se moglo reći da predstavlja razlikovno svojstvo Koprivičine aforistike, pisac nas pogotovo uvjerava posljednjim ciklusom u ovoj knjizi, naslovljenim sa ,,Afo-priče”, smatra on.
,,Formirao je Koprivica već i obrise afo-pripovjedača tog sasvim, makar za ovog autora, pisivog romana, u seriji aforizama naslovljenoj Aforističar. Aforističar je, samoodređujuća instanca ove knjige, onaj, koji: ima smisla za osmišljene besmislice. A to je onaj isti, koji „upotrebljava sva raspoloživa sredstva da oraspoloži neraspoložene”. Pisac bi takvog jednog romana morao imati i naglašenu metažanrovsku svijest, a da je Koprivica ima jasno svjedoči njegova spremnost da aforizmu da kraljevski status u ciklusu naslovljenom Nj. V. Aforizam”, navodi Rajević. Dodaje da je Koprivica pisac sposoban da pažljivo osluškuje jezik u njegovoj svakodnevnoj upotrebi, koji zatim znalački čini strukturnim elementom svojih aforizama, pa je čitalac, kada u ovim „driblinzima duha na malom prostoru“, prepozna i vlastite iskaze, nastanjene raznoraznim stereotipima, koje aforističar razobličava, primoran da se, htio-ne htio, sa nosiocima iskaza solidariše i saglasi.
Rajević smatra da je o Koprivičinim zapisima dopušteno razmišljati kao o pravim etnološkim mikro-studijama, u čijim okvirima se ispituju paradigme ponašanja Crnogorki i Crnogoraca u braku, porodici, rodoslovu, komšiluku, partiji, društvu, državi, regionu, Evropi.
,,Napomenimo još i to da je Koprivica u svojoj novoj knjizi čitaocima poklonio i bonus od tri monodrame, koje od strane čitalaca neće biti doživljene kao uljezi u ovu knjigu, nego će nas samo dodatno uvjeriti da ovaj pisac u sebi nosi obimniji afo-žanr, koji očekujemo u nekoj od sljedećih knjiga”, zaključuje Rajević.
A.ĆUKOVIĆ
)){kind=small}
