Više od sedamdeset crteža iz ciklusa „Lica ogledala“ Nikšićanina Krsta Andrijaševića činili su postavku njegove izložbe u dvjema nikšićkim galerijama „Nikola I” i „Ilija Šobajić“. Za većinu posmatrača, kazala je otvarajući izložbu profesrica filozofije Slavka Vuksanović, Anrijaševićevi crteži podsjećaju na „dječiji crtež“. Djelo ih je iznenađivalo svojom jednostavnošću i načinom izražavanja. Takva jednostavnost, smatra ona, sadrži, međutim, jednu filozofiju, jedan dublji duhovni sloj, svijet čistote, iskona, beskonačnog, što njegovo stvaralaštvo dovodi u blizinu vizantijske umjetnosti.
- Kako drugačije razumjeti značenja ogledala kao lica na njegovim portretima, gdje se kroz vidljivo i ograničeno, ogleda, ono nevidljivo i neograničeno, kao sama duša božanska što je u čovjeku, sva njena tihovanja ili urvine, kada, sama sebe misli poput Aristotelovog boga. Bujnost mašte i nevino oko umjetnika vraćaju nas u djetinjstvo čovječanstva, na same početke i izvore umjetnosti, kazala je Vuksanovićeva.
Ono što na Andrijaševićevim crtežima plijeni čula, istakla je ona, su svedenost, jednostavnost, redukovanost forme, njena izražajnost koja se sviđa, a opet se, ne može logički objasniti. Sadržaj formi daju osjećanja duboko proživljeno doživljajno iskustvo rođeno iz jednog osobenog načina gledanja na svijet.
-Dovesti tako strasti do oblika, da postane logičan, dovesti ih u red s namjerom da postane gospodar vlastitog haosa, kao da se, upravo tu, u tom savladanom haosu, krije sama ljepota. Ima tu neke analogije sa monaškim bdijenjem nad samim sobom, sa životom obilježenim biljegom tišine, sa životom u izolaciji gdje se ne učestvuje u igri života, nego se, ona posmatra sa izvjesne udaljenosti, naglasila je Vuksanovićeva.
Čistota lica, kazao je umjetnik, nešto je što ga je oduševilo, a lice je inače ogledalo duše. Crteži iz ciklusa „Lica ogledala“, pojasnio je Andrijašević, nastali su uglavnom tokom prošle i ove godine, mada opus čine i radovi nastali u ranijim godinama. Iako je po vokaciji skulptor, crteži su poslednjih godina njegova njegova preokupacija.
- I u samim počecima stvaralaštva uporedo sam radio skulpturi i crtež, a onda i nekih petnaestak godina slike. To sam završio i vratio se crtežu, gdje predstavljam likove ogledala, ponegdje sa bojama jer boju mnogo volim, ona čini naše živote, kazao je Andrijašević.
Nakon trideset godina „ćutanja“ pred svojim sugrađanima, za poslednjih nekoliko mjeseci obradovao ih je sa čak dvije izložbe,jer, kako je kazao, predstavlja se onda kada ima nešto da kaže. Andrijašević je završio Fakultet likovnih umjetnosti u Beogradu u klasi vajara Jovana Kratohvila. Od 1985. godine do sada imao je više od dvadeset samostalnih izložbi, a učestvovao je na brojnim kolektivnim u zemlji i inostranstvu. Andrijašević je dobitnik i brojnih nagrada za skupturu i crtež.B.B.