Na izložbi kompjuterske grafike ,,Inspirit” Milovana Mića Rakonjca u Kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju predstavljeno je 15 radova, u kojoj dominiraju portreti Indijanaca. Kako je na otvaranju slikar Luka Joksimović naglasio, digitalna grafička ostvarenja autora na osoben način, uz značajan prizvuk ilustrativnosti na određenom broju radova, ili fragmentima, predstavlja portrete Indijanaca – pripadnike drevnih plemenskih naroda.
- Istovremeno su i simbolika njihovih visoko moralnih načela, običaja, tradicije, muzike, asketskog načina življenja, njihove spiritualnosti i povezanosti sa prirodom, što je osnovna tačka polazišta Milovanovog stvaralaštva. Ovu seriju ostvarenja čini petnaest radova na kojima Milovan ističe u prvi plan portret, odnosno samu fizionomiju ovih proganjanih i skoro istrijebljenih naroda. Autor pokušava na radovima koje plasira kroz relativno moderne pristupe i tehnike predstaviti spiritualnost na portretima, koristeći se jakim kontrastom, kombinujući fizički datu svjetlost sa (simbolički kazano) unutrašnjom svjetlosti koja se naslućuje i doprinosi stvaranju cjelokupnog utiska o Indijancu – čovjeku uopšte, kao primarno – duhovnom biću.
Jokismović je naglasio da autor indirektno kritikuje današnje društvo koje je većinski i u mnogome već odavno postalo materijalističko.
– Ako se za trenutak izmjestimo iz konteksta Milovanove fascinacije ovih slobodnih duhom ljudi i objektivno sagledamo opštu antropocentričnu situaciju na globalnom nivou, uvidjećemo na šta i sam umjetnik aludira – da su Indijanci ništa drugo do egzemplar međuljudskih odnosa nekada i sada. Tako da možemo, posmatrajući ovaj manji opus, jer je autor kao predloške za ova likovna ostvarenja koristio svoje slike i crteže, uvidjeti da su ljudi oslobođeni gotovo svih suvišnosti materijalnog karaktera. Isključivanje materijalnog predstavljeno je odsustvom boje koja balansira sa svjetlošću, a autor je namjerno izabrao zelenu.
Pažljivo gradeći cjelinu, korespondencijom zelene i crne, materijalnog i duhovnog, svjetla i tame, Rakonjac uvodi tačku odnosno krug kao osnovno izražajno sredstvo.
- Posmatrano sa semiotičkog aspekta mogli bi dovesti ovaj krug kao univerzalni simbol beskonačnosti i savršenstva u usku povezanost sa Milovanovom poetikom inspirisanom Indijancima. Uvodeći crnu na portretima i preklapajući je sa zelenom, autor simbolički predstavlja potrošnost i prolaznost materijalnog u ovom slučaju tjelesne ljušture u kojoj obitava duh – zaključio je Joksimović
Autoru je ovo peta samostalna izložba, a više puta je učestvovao i na kolektivnim. Otkriva da je još iz srednjoškolskih dana opsjednut Indijancima, kad je čuo zvuke u prirodi, za koju je saznao da je muzika Indijanaca.
– Od tada sam tragao za knjigama i počeo da ilustrujem Indijance, jer su godinama proganjani, uništila ih zlatna tadašnja groznica, bili zapostavljeni, čuvali su prirodu itd. Zelenu sam, inače izabrao jer ona asocira na prirodu – istakao je Rakonjac.
Program otvaranja izložbe, svojim muziciranjem na harmonici je upotpunila Anela Čindrak.M.N.