Knjiga „Bijela pčela Volta Vitmena”, nova zbirka poezije našeg uglednog pjesnika Andrije Radulovića, promovisana je pred brojnom publikom koja je ispunila do poslednjeg mjesta kosu salu Narodne biblioteke „Radosav Ljumović” u Podgorici. O novoj zbirci poezije „Bijela pčela Volta Vitmena”, jednog od naših najnagrađivanijih i najprevođenijih pjesnika, svoj sud su dali akademik prof. dr Nenad Vuković i prof. dr Lidija Tomić, a zvucima gitare promociju je uljepšao naš poznati gitarista dr Srđan Bulatović.
Radulovićeva poezija svojom svježinom nameće tiho razmišljanje o stvarnosti, i to onoj koju je još Rilke označio kao jednaku postojanju, istakao je Vuković. Čitajući Radulovićevu poeziju rađa se osjećaj da se „zatire granica između poezije i stvarnosti, umjetnosti i zbilje, između imaginacije i fakta”.
- Pjesnik Radulović sanja otvorenih očiju, njegova poezija odbacuje sve ono što svi znaju napamet. Prostor je u njegovoj poeziji statičan, a vrijeme u pokretu, baš kao i njegova poezija. Poezija će trajati na talasu vremena jer ona duboko ponire u sva unutrašnja čovjekova stanja, što čini da za nama ne ostane samo puki trag na pijesku. Radulovićeva poezija potvrđuje davno izrečenu misao o uzajamnoj vezi autora i njegovog djela – koliko autor stvara pjesmu, toliko i ona oblikuje njega. Pjesnik poeziju ne piše, on je živi, a riječi se same slažu za samog poetu i za nas – kazao je, između ostalog, Vuković. U prostoru duha stvaranja Andrija Radulović se vezuje za riječ. Njegove pjesme nam otkrivaju da je „okrenut egzistenciji iznutra, sa svedenim i jednostavnim načinom refleksije”, konstatovala je Tomićeva. On riječima ulazi u prostore istorije i vremena, „u davninu i starinu poetskih otkrovenja kako bi, riznicom stihova, uveo čitaoca u svoj poetski arhipelag”. Radulović je pjesnik ljudske sudbine, a poezijom „osvaja prostore” i katarzično se unosi u metafiziku dobre i zle sreće”, konstatuje Tomić i tako „poezijom evocira arhetipske simbole stradanja i spasenja, pada i izleta, institucionalnog sistema i tradicije, čime u prostore stiha dijalogizuje misao o čovjeku i vremenu”. Izvor njegove poezije mozaički strukturiraju vrelo pjesničke imaginacije iz koje razlomljenim stihovima odzvanjaju šumovi rijeka, navela je Tomić. Glasovi nade i tuge, boje noći, slojevita tajnovitost i slutnja pustoši pred kojim Radulović traga za oblicima besmrtnosti i trajanja. „On je hodočasnik poetskih otkrića, i iskušenik poetskih saznanja, i ispovjednik vlastite poetske misli, on je lirik i ljetopisac ljudske patnje, vizionar obezličenih i otuđenih egzistencija”, kazala je Lidija Tomić.
- Radulović je kontemplativan pjesnik, čija se misao o čovjeku i svijetu zasniva na govoru riječi, na sažetim i jednostavnim formama slobodnog stiha, na semantici bića i nebića. On vidi svijet kao nepregledno polje života, smrti i vaskrsenja. Sve se kod njega dodiruje i prožima, sveto i profano se sustiže u temi prolaznosti i smislu postojanja. Njegove riječi slijede ritam apokalipse i harmonije, zla i dobra, tragajući za tajnom gdje su putevi do spasenja. On je na duhovnom horizontu pjesnika kod kojih se, kako je govorio Vitmen, ostvaruje harmonija stvari i čovjeka – kazala je Tomić o poetskom stvaralaštvu Andrije Radulovića.
Čitajući svoje stihove, uz zvuke gitare koju je svirao Srđan Bulatović, Radulovićev dugogodišnji prijatelj, autor „Bijele pčele Volta Vitmena” se oprostio od brojnih posjetilaca promocije svoje zbirke, koju su objavili izdavačke kuće „Štampar Makarije” i „Obodsko slovo”.
S.Ć.
)){kind=small}
