Mješoviti hor Radio-televizije Srbije, jedini profesionalni vokalni ansambl na našim prostorima, prvim nastupom na festivalu „A tempo” dokazao je našoj publici zašto uživa veliku reputaciju. Rutinski početak prerastao je u izuzetno nadahnut i emotivni nastup koji je atempovska publika umjela da nagradi dugim i snažnim aplauzima. Prvi koncert ovog izuzetno uglednog hora u regionu, Evropi i svijetu predstavio nam je, kako je objasnio maestro Bojan Suđić, jedan od mogućih izbora iz domaće horske muzičke literature. Podgorička publika imala je priliku da uživa u Opelu, trećoj, petoj, devetoj i desetoj Rukoveti Stevana Mokranjca, kompoziciji „Sej denj” Marka Tajčevića i „Tri madrigala” Konstantina Babića. Izuzetan nastup hora RTS-a završen je sa tri bisa – Mokranjčevim pjesmama „Tebi poem” i „Kozar” i kompozicijom „Trojanac” Milorada Kuzmanovića. Baš kao i hor i solisti – bariton Aleksandar Novaković, sopran Vjera Adžić, inače Novljanka, tenori Vanja Biserčić i Nikola Dorić, bili su na visini zadatka, svaki njihov solo nastup publika je posebno nagrađivala.
„U CNP-u je sam uvijek kao kod kuće, prvenstveno zato što mi ovdje smisao lokal patriotizma djeluje smisleno”, iskreno je nakon koncerta prokomentarisao Suđić svoj nadahnuti nastup pred Podgoričanima. Osim toga, sa Muzičkim centrom Crne Gore i Crnogorskim simfonijskim orkestrom od njihovog osnivanja sarađuje, pa mu nastupi u Podgorici i „A tempu” uvijek znače mnogo.
- Specifično za ovaj koncert je što sam se ovdje prvi put predstavio sa svojim matičnim ansamblom, horom RTS-a. Prve svoje ozbiljne profesionalne korake baš sam u ovom horu napravio, kao pjevač i korepetitor. Ovaj ansambl je jedan od najnagrađivanijih na ovim prostorima. Uvijek je bio specifičan, uvijek na lovorikama, koje je zaista zaslužio kvalitetom. Nije mi bilo uopšte jednostavno da nastavim tradiciju koju su gradili Bašanski, Bora Simić, Mladen Jagušt, Kranjčević, koji su ostavili veliki trag i izgradili veliku slavu ovog hora – objasnio je maestro Suđić.
Ovaj hor poznaje u dušu, u šta smo se mogli uvjeriti i preksinoć. Nije ni čudo – na njegovom čelu je, sa manjim prekidima, već dvadeset godina.
U poslednje dvije decenije hor RTS-a doživio nekoliko uspona i padova, ali se polako vraća a kapela zvuku, kazao je dirigent. Stvari se popravljaju, bez obzira što je riječ o mukotrpnom poslu, jer hor je „možda najosjetljiviji orkestar, i sve se lako može upropastiti”.
- Osjećam poseban ponos kada ovaj ansambl zazvuči onako kako mislim da treba. A to je tradicija plus moderni zvuk. To se danas traži, a priznaćete, ne može se biti van stilova i vremena, jer svako vrijeme donosi svoj zvuk. Siguran sam da ovaj hor treba da predstavlja sve nas muzikom sa ovih prostora, ali pročišćenim, modernim zvukom, donoseći emocije koje su utkane u kompozicije koje ste i večeras imali priliku da čujete – kazao je on.
Hor RTS-a ima bogat repertoar, i mogao bi praktično svakog dana u nedjelji da izvede po jedan koncert. Svi u ovom ansamblu se trude da nauče što više, pa tako mješiviti hor RTS-a može da izvede veoma moderne horske partiture, ali i klasičnu muziku. Nije slučajno što je hor RTS-a izabrao za svoj debi na „A tempu” Mokranjčeve Rukoveti, tradicionalni repertoar svakog ozbiljnog hora sa ovih prostora. Pretprošle godine slavio se jubilej ovog kompozitora koji je zadužio sve Južne Slovene sačuvavši od zaborava narodne muzičke motive od zapadnih do istočnih, od južnih do sjevernih granica Balkana. Jubilej je omogućio priliku da se Mokranjac ponovo pročita, koji je Rukovetima daleko prevazišao samu obradu, objasnio je dirigent. To što je Mokranjac uradio u Rukovetima „umjetnička je nadogradnja naše narodne muzike par ekselans”, smatra maestro.
- Mokranjcem se bavim više od 30 godina. Kad god sam se susreo sa Rukovetima bile su mi nove. Pa, vidite sa koliko ih radosti i emocija hor pjeva. Mokranjac je i dalje najizvođeniji, a i najvredniji kompozitor za horske ansamble na ovim prostorima, ali i šire, bez obzira što je osim onima koji se bave horskom muzikom on relativno nepoznat. Ali, Mokranjac je veoma živ i zahtijeva izuzetan nivo da bi se izvodio kako treba. On zahtijeva vrlo zrele glasove i ozbiljnu interpretaciju i ni malo nije lako naći hor koji će izaći u susret zahtjevima koje podrazumijevaju Mokranjčeve partiture. U suprotnom dešava se da horovi jedva izađu živi sa Rukovetima – objašnjava Suđić. Poznati dirigent koji pored hora rukovodi i Simfonijskim orkestrom RTS-a i Muzičkom produkciom javnog servisa Srbije ističe da je jubilej Mokranjca jedinstvena prilika da se njegova djela tonski zabilježe. Ali, objašnjava Suđić, namjera dosad nije izvedena, jer RTS nema tehničkih uslova za tako obiman posao. No, nije odustao od namjere jer smatra da je „tragedija da imamo tako 35 godina stare snimke Rukoveti a ovaj hor je u mogućnosti da svojom snagom i novim viđenjem sačuva Mokranjca za neko buduće vrijeme”. S.ĆETKOVIĆ


Dubrovčani i Brešani

„A tempo” se nastavlja večeras u 20 časova, kada će na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta nastupiti Dubrovački simfonijski orkestar. Kao dirigent i pijanista predstaviće se istaknuti italijanski umjetnik Vitorio Brešani. Na programu večerašnjeg koncerta su djela „Koriolan” uvertira Ludviga van Betovena, Fantazija u C- duru, op. 15 „Vanderer” i Simfonija br.4, c-molu „Tragična” Franca Šuberta.
Pijanista i dirigent Vitorio Brešani završio je Konzervatorijum u Napulju, usavršavao se u Ženevi, dok je dirigovanje i kompoziciju studirao na Konzervatorijumu Santa Ćećilija u Rimu. Nastupa na festivalima i koncertima u Evropi, SAD, Kanadi, Rusiji, Ukrajini i Kini.
Dubrovački simfonijski orkestar 2015. je proslavio je 90. godišnjicu postojanja. Članovi orkestra su akademski muzičari koji su znanje sticali uglavnom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Orkestar je nastupao na turnejama po Evropi, SAD, Indoneziji i sarađivao sa poznatim umjetnicima, kao što su Zubin Mehta, Jehudi Menjuhin, Mstislav Rostropovič, Svjatoslav Rihter, Stefan Milenković, Ivo Pogorelić, Miša Majski, Jurij Bašmet...