Likovne umjetnice Ivana Radovanović i Milijana Istijanović ovih dana gostuju na jubilarnom, 25. Process-Space Art Festivalu u bugarskom gradu Ruse.
Istijanović i Radovanović su ušle među 50 selektovanih umjetnika iz 20 zemalja. Koncept je da se sastanu 25 ranijih učesnika i 25 novih snaga. Osnivač i selektor festivala je Dimitar Grozdanov, istoričar umjetnosti koji je uveo radikalne promjene u umjetnosti Bugarske.
Ovaj festival prepoznatljiv je kao festival savremene umjetnosti na kojem umjetnici međusobno razmjenjuju znanja i umjetničke prakse i predstavljaju svoja djela nastala tokom tri sedmice boravka na njemu.
Moto festivala je „Arsenal”, a aludira na širok spektar mogućnosti izražavanja (ples, performans, instalacija, muzika, video, skulptura...) što je karakteristično za ovaj događaj. Festival je otvoren 28. maja sa retrospektivnom izložbom iz bogatog fonda koji čini više od 500 umjetničkih radova. Ove godine festival čini dvije izložbe radova umjetnika koji su stvarali različitim prostorima ovog grada. Prva izložba otvorena je 12. juna u „Canneti House”, porodičnoj kuća nobelovca književnosti Elijasa Kanetija. Druga izložba biće otvorena u galeriji Udruženja likovnih umjetnika grada Ruse.
Ivana Radovanović, koja se predstavlja na ovom festivalu, kaže da smatra da u umjetniku postoji znatiželja koja ga uvlači u nove prostore.
- Iz jednog stanja kontemplacije i pripreme za moguće začetka jednog novog poglavlja, razmjena iskustava, djelovanje u jednom novom prostoru, bio je za mene izazov. Na koji način sprovesti zamisao i nametnuti ga u prostor kao da je tu oduvijek pripadao, otvoriti polje mogućnosti i za sebe i posmatrača. To je u stvari arsenal kojim umjetnici raspolažu – kaže Radovanović, koja se predstavlja skulpturom napravljenom od vune i jute.
Njena koleginica Milijana Istijanović predstavlja se radom „Others will come to dance” kojim istražuje usamljenost fizičkog tijela u odnosu na fizički prostor, tj. osjećaj nepripadanja u savremenom društvu.
- Udubljeni reljef na zidu sastoji se od figuralnog i tekstualnog dijela. Trošnost odabranog prostora apsorbuje bilo kakvo vizuelno naglašavanje i korespondira sa problematikom zagubljenih ženskih tragova. Glavna ideja rada se reflektuje u tekstualnom radu na zidu: „Ženino mjesto je svuda” napisano na bugarskom jeziku. Ukrštajući razmišljanja o društvenim kontekstima slavenskih kultura, koja se posebno preklapaju u jezičkoj sličnosti pojedinačnih rijeći i izraza, na ovom festivalu imala sam priliku da dalje nastavim istraživanje u tom smjeru – kaže Istijanović.
Ž.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
